Integrirana art-terapija
Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.
Integrirana psihoterapija ne opterećuje se slijeđenjem jedne teorije ili tehnike, već se povodi za potrebama klijenta i prema njima se oblikuje i ravna koristeći cijelu paletu raznolikih ekspresivnih tehnika i pristupa.
Pristup integrirane art ili ekspresivne psihoterapije terapije integrira znanja iz likovne, glazbene, dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja, izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.
Osnovna tehnika na kojoj se bazira jest samo-osvješćivanje do kojeg se dolazi indirektnim putem, zaobilazeći uvijek na oprezu otpore različitim kreativnim medijima: crtanjem, slikanjem, modeliranjem gline, pisanjem, dramatiziranjem, plesanjem, glasom i spontanim pokretom koji se povezuje s disanjem, emocijama i tjelesnim senzacijama kojim se dopire do (i na taj način priznaje i oslobađa) skrivenih psihičkih procesa: blokada, nerazriješenih konflikata, rana, potisnute ljutnje i krivnje, ali i pozitivnih resursa moći i snage, izvora kreativnosti i radosti.
Da bismo se osjećali ugodno, potrebna nam je sigurnost. Svakom je čovjeku potreban prostor u kojem se osjeća opušteno i sigurno. Napustimo li naše skrovito područje, javljaju se brige i strahovi, jer riskiramo sljedeće: možemo pogriješiti, možemo ostati bez ikakve pomoći, možemo se osramotiti, možemo izgubiti dobar glas. Tko se ne upušta u nikakav rizik ostavlja sve po starom. Promijene i rast –također osobni rast- uspijevaju samo ako napustimo naše sigurnosno područje, te ako smo spremni riskirati, iako nas u početku nepoznato zabrinjava. Tko stalno radi ono što je oduvijek radio, i nadalje će dobivati ono što je oduvijek dobivao.