Author: admin

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

[SinglePic not found]

Ekspresivna terapija

.

Kome je namijenjena?

Radionice su namijenjene svima koji  žele raditi na sebi, razvijati se, upoznavati, i unaprijediti osobni razvoj, istražiti i razviti svoje kreativne potencijale i pozitivne resurse unutar sebe,  otkriti više ili manje zatomljene osobine kako bi ih iskoristili u svoju korist, razviti skrivene potencijale, osnažiti pozitivne osobine, prodrijeti ili zaobići blokade, te preuzeti kontrolu sa nesvjesnog plana i svjesno upravljati svojim životima ili raditi na konkretnom problemu, oslobađanju od napetosti, povratiti se u ravnotežu, a sve to kroz svu ljepotu, bogatstvo, moć i šarm različitih kreativnih izraza i psihoterapijskih tehnika.

U kom cilju su usmjerene promjene, tj. kako psihološki djeluju na ljude?

Različita istraživanja pokazala su djelotvornost različitih vrsta art-terapije u smanjenju anksioznosti, depresivnosti, smanjenju stresa i posljedica stresa poput različitih psihosomatskih bolesti (glavobolja, raznih tjelesnih bolova i mišićnih napetosti,  probavnih tegoba,  probleme sa spavanjem, poremećaja u prehrani i drugih), te pozitivni utjecaj na povećanje osjećaja samovrijednosti, većeg osjećaja zadovoljstva sobom i samopouzdanja.

Radionice ekspresivne terapije osmišljene su i provode se u svrhu:

• otkrivanja i jačanja pozitivnih osobina
• osvještavanja i istraživanja sebe,
• pronalaska novih izvora snage
• otkrivanja i osnaživanju kreativnih potencijala
• jačanja imaginacije, mentalne fleksibilnosti, kreativnog mišljenja, mašte, različitih perspektiva gledanja i doživljavanja stvari
• osvještavanja negativnih aspekata sebe (sjena) i osobina koje nas sputavaju i sprječavaju u osobnom rastu,  osvještavanja mehanizama samosabotaže i autodestruktivnosti
• izbacivanja negativnih emocija, otpuštanja napetosti i blokada,
• vraćanja svojoj iskonskoj prirodi i urođenim potencijalima
• vraćanja vjere u sebe i ljubavi prema sebi: izgradnja samopouzdanja
• osnaživanja samokontrole: od pasivnih mehanizama ponašanja vođenih utjecajima nesvjesnih impulsa do aktivne i svjesne razine doživljavanja i odlučivanja
• pronalaženja svog centra i balansa
• uspostavljanja osjećaja vlastite snage, moći, vrijednosti i zadovoljstva sobom na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini

Tehnike rada:

• Kreativne tehnike art-terapije (priče, pisanje, slike, crteži, kolaži, modeliranje…)
• Izražavanje kroz pokret
• Vođena vizualizacija
•  Osvještavanje unutarnjih procesa i vanjskog ponašanja

Modalitet rada:

Radionice se odvijaju kontinuirano  jednom tjedno u trajanju od 2 sata u malim grupama (3-5 osoba)  kako bi se osigurao osjećaj povjerenja i što kvalitetnijeg rada uz uvjet međusobnog povjerenja i podržavanja uz stručno vodstvo psihologa, art-terapeuta.

Upisi u tijeku!

Početak rada po okupljanju grupe

Mjesto rada: Zagreb, blizina Doma sportova

Mjesečna cijena: 350 kn 

Dobro došli!

Pristup integrirane  art ili ekspresivne psihoterapije:

Integrirana art psihoterapija ne opterećuje se slijeđenjem jedne teorije ili tehnike, već se povodi za potrebama klijenta i prema njima se oblikuje i ravna koristeći cijelu paletu raznolikih ekspresivnih tehnika i pristupa.

Temelji se na samoosvještavanju i izražavanju vlastitih emocija, pri čemu integrira znanja iz likovne, glazbene i dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Ne bavi se samo problemima i negativnim aspektima osobe nego je usmjerena na otkrivanje unutarnjih potencijala, kreativnih resursa, razvojem pozitivnih, jakih strana koje nam pomažu da se suočimo s problemima, sagledamo ih u novom svjetlu, bolje razumijemo i s njima se nosimo na konstruktivniji način.

Potiče kreativnu prilagodbu, postizanje unutarnje stabilnosti, emocionalne svjesnosti i regulacije, te integracije i kreativne uporabe stečenih uvida.

Cilj rada je  upoznavanje sebe na tjelesnoj, emocionalnoj i društvenoj razini, radeći na otkrivanju i jačanju kako vlastitih pozitivnih osobina, kreativnih potencijala i izvora snage, tako i osobnih blokada, mračnih, odbačenih i zatomljenih dijelova sebe kako bi ih osvijestili i integrirali u cjelovitu ličnost, preuzeli kontrolu sa nesvjesnog plana i svjesno upravljali svojim životima.

Kao alat i primarni način komunikacije koristi se umjetničkim medijima i kreativnim slobodnim izražavanjem (slikanjem, crtanjem, modeliranjem, pokretom, govorom tijela, pričanjem i pisanjem priča, igranjem uloga, različitim projektivnim tehnikama) kako bi omogućila slobodni spontani izraz i pristup vlastitim osjećajima i mislima, jer razgovorom često svjesno ili nesvjesno skrivamo prave misli i osjećaje od drugih ali što je još važnije i od nas samih.

Bilo kroz sliku, igru, glazbu, pokret  ili kreativno pisanje indirektnim načinom olakšava se samo-otkrivanje, promjena, iscjeljenje, otvara širi dijapazon mogućnosti,  razbijaju okovi prošlosti, skida se prašinu s unutarnjeg blaga sakrivenog ispod svih naučenih ponašanja i potisnutih potreba i osjećaja.

Ne zahtjeva nikakva umjetnička umijeća,  znanja, ni sklonosti crtanju, pisanju, plesanju već polazi od tvrdnje da smo svi kreativna bića sa pregršt zatomljenih potencijala koje treba otkriti. Usmjerena je na poticanje i razvoj kreativnosti, a samim time i otkrivanje i razvoj naših talenata. Ne obazire se ni na estetsku ni dijagnostičku vrijednost nikakvog izražaja, već  ono što je važno jest sadržaj izražaja i sama njegova ekspresija, prijenos unutarnjeg svijeta u vanjski, otkrivanje unutarnjeg svijeta…

Rađamo se kao cjelovita bića, ali nažalost od samog rođenja podvrgnuti smo različitim utjecajima okoline te u borbi za preživljavanjem shvaćamo da neke osobine nisu baš poželjne te ih zatomljujemo, neke druge nismo ni imali priliku razviti, dok neke treće naglašavamo. Vezujemo se okovima sačinjenim od uvjetovanih učenja, slikama o onom što se očekuje od nas, što je u redu, dopušteno, kakvi bi trebali biti da bi nas okolina prihvatila a pritom nerijetko gubimo kontakt sa našim stvarnim ja, sa našim stvarnim potrebama i potencijalima.

Duboko potisnute i zarobljene ostaju želje, povrede, ljutnja, snovi, pravi osjećaji koji nas čine osobama kakve jesmo. Koji nas obogaćuju i čuvaju riznicu blaga u nama. Ti osjećaji imaju sposobnosti upravljanja našim životima upravo zato što ih nismo svjesni. Tek kada ih postanemo svjesni, kada ih oslobodimo možemo se mijenjati.

 I tako odrastanjem sve se  više  rascjepljujemo, svjesno živimo samo mali broj svojih osobina uvjereni da imamo samo njih, dok  druge, najčešće njihove suprotne kvalitete kako pozitivne tako i negativne potiskujemo čime one ne nestaju već zgurane u podsvijest  i odatle vrebaju na nas  i žive na različite načine crpeći nam energiju i dalje pokušavajući zadobiti našu pozornost. A kako ne uspijeva,  poseže za drastičnijim načinima  najčešće kroz tjelesne simptome različitih bolesti.

Ono što se ne prepoznaje, potiskuje, ne priznaje, kruži unutar nas djelujući destruktivno. Sve što trebamo jest ne zatomiti tu silu, jer tu leži naše najskrivenije blago, nego tu energiju pustiti u protok i umjesto destrukcije postići konstrukciju, kreativnost, razvitak, moć, rast, cjelinu i kreativnu prilagodbu.  Upravo to je zadatak art-terapije koja se služi kreativnim procesom kao osnovnim medijem. Ono što ju još čini jedinstvenom jest ekspresija, aktivna participacija sudionika, imaginacija i povezanost uma i tijela.

Upoznaj sebe

Ciklus radionica ekspresivne terapije 

„Dokle god nesvjesno ne postane svjesno, ono će upravljati našim životima, a mi ćemo ga nazivati sudbinom“. C.G.Jung 

Svi smo mi poput samog svijeta sačinjeni od bezbroj različitih osobina kako negativnih tako i pozitivnih koji čine jednu cjelinu. Da bi bili i ostali zdravi trebali bismo živjeti cjelovito. Rađamo se kao cjelovita bića, ali nažalost od samog rođenja podvrgnuti smo različitim utjecajima okoline te u borbi za preživljavanjem shvaćamo da neke osobine nisu baš poželjne te ih zatomljujemo, neke druge nismo ni imali priliku razviti, dok neke treće naglašavamo. I tako odrastanjem sve se  više  rascjepljujemo, svjesno živimo samo mali broj svojih osobina uvjereni da imamo samo njih, dok  druge, najčešće njihove suprotne kvalitete kako pozitivne tako i negativne potiskujemo čime one ne nestaju nego  ih najčešće projiciramo na druge te ih kritički promatramo, odbacujemo, osuđujemo ili idealiziramo.

Najčešće ostajemo skamenjeni u središtu različitih  konflikata između oprečnosti uvijek važući koji je izbor  pravi, ne shvaćajući da ispravno i pogrešno u apstraktnom smislu uopće ne postoje, te da bi mogli (p)ostati cjeloviti trebamo svjesno proživjeti sve svoje oprečnosti. Ali najčešće  svjesno  živimo samo jednu stranu, potiskujući drugu koja time ne  nestaje već zgurana u podsvijest  postaje sjena i odatle vreba na nas  i živi na različite načine crpeći nam energiju i dalje pokušavajući zadobiti našu pozornost. A kako ne uspijeva,  poseže za drastičnijim načinima  najčešće kroz tjelesne simptome različitih bolesti.

Ideja vodilja ovog ciklusa radionica usmjerena je na otkrivanje tih više ili manje zatomljenih osobina kako bi ih iskoristili u svoju korist, razvili skrivene potencijale, osnažili pozitivne osobine, prokljuvili blokade,  te preuzeli kontrolu sa nesvjesnog plana i svjesno upravljali svojim životima a sve to kroz ljepotu, bogatstvo, moć i šarm različitih kreativnih izraza.

Cilj rada je što dublje upoznavanje sebe na tjelesnoj, emocionalnoj i društvenoj razini, radeći na otkrivanju i jačanju kako vlastitih pozitivnih osobina, kreativnih potencijala i izvora snage, tako i osobnih blokada, mračnih, odbačenih i zatomljenih dijelova sebe kako bi ih osvijestili i integrirali u cjelovitu ličnost.

Kroz različite kreativne izraze, imaginaciju, vođene vizualizacije, pokret... u ugodnoj i  opuštajućoj atmosferi međusobnog povjerenja i podrške radi se na:

• otkrivanju i jačanju pozitivnih osobina
•  pronalasku novih izvora snage
•  otkrivanju i osnaživanju kreativnih potencijala
•  jačanju imaginacije, mentalne fleksibilnosti, kreativnog mišljenja, različitih perspektiva gledanja i doživljavanja stvari
• osvještavanju negativnih aspekata sebe (sjena) i osobina koje nas sputavaju i sprječavaju u osobnom rastu
•  osvještavanje mehanizama samosabotaže i autodestruktivnosti
• uspostavljanju osjećaja vlastite snage, moći, vrijednosti i zadovoljstva sobom na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini
• vraćanju svojoj iskonskoj prirodi i urođenim potencijalima
• vraćanju vjere u sebe i ljubavi prema sebi: izgradnja samopouzdanja
• osnaživanju samokontrole: od pasivnih mehanizama ponašanja vođenih utjecajima nesvjesnih impulsa do aktivne i svjesne razine doživljavanja i odlučivanja.

Tehnike rada:

• Kreativne tehnike art-terapije (priče, pisanje, slike, crteži, kolaži, modeliranje…)
• Izražavanje kroz pokret
• Vođena vizualizacija
•  Osvještavanje unutarnjih procesa i vanjskog ponašanja

Pristup integrirane  art ili ekspresivne psihoterapije:

Temelji se na samoosvještavanju i izražavanju vlastitih emocija, pri čemu integrira znanja iz likovne, glazbene i dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Modalitet rada:

Radionice se odvijaju kroz 3 mjeseca (nakon čega postoji mogućnost za kontinuirani rad) jednom tjedno u trajanju od 2 sata u malim grupama (3-5 osoba)  kako bi se osigurao osjećaj povjerenja i što kvalitetnijeg rada uz uvjet međusobnog povjerenja i podržavanja uz stručno vodstvo psihologa, art-terapeuta.

Upisi u tijeku!

Početak rada po okupljanju grupe

Mjesto rada: Zagreb, blizina Doma sportova

Mjesečna cijena: 350 kn 

Dobro došli!

Namaste Indija

Crtice iz dnevnika (metaforičkog) putovanja

Po povratku.......

I danas pola godine nakon povratka pred ulazak u novu 2009 godinu, nakon dugih 7 mjeseci lutanja po Indiji i Nepalu plutajući po površini podsvjesnih dubina, hodajući po rubu pameti, sjedim pored mora 50 m od kuće još uvijek plutajući,  tražeći neku pukotinu kroz koju bih provirila i sagledala pravu Indiju, pravu sebe...

Pokušavam živjeti sadašnjost, složiti djeliće sebe razasute u vremenu i prostoru koje nadmašuju granice mog tijela, sabrati samu sebe razbacanu između svjetova.

U tom nastojanju ponekad se  vraćam unatrag, a ponekad kao da skačem naprijed kako bi premostila ovo vrijeme. A ponekad čas zaustavljena u nekom mučnom zastoju ne uspijevam krenuti naprijed: čas obuzeta zanosom zbog nekog neznatnog otkrića sakrivenog u sjećanju, a čas zaustavljena u tom lebdećem koraku između prošlosti  i budućnosti kao da gubim tlo pod nogama sadašnjosti ostajući zaglavljena u paničnom bezdahu.

Ponekad, uslijed nerijetkog hodanja usporedno sa životom,  gledajući unatrag ne vidim si tragove kao da me nigdje nije ni bilo, ali  znam da ću ih pronaći, ponovo, negdje, u dubini sebe, na visokim planinama ili dubokim morima. A ponekad osjećam žudnju kako silovito navire kao kod dugo zatrpana vulkana iz grotla koje se činilo mrtvim tolike godine i ja ponovno sanjam, ponovno živim, ponovo želim, strepim, gladujem…

 Kroz glavu mi prolaze urnebesni filmovi, koliko intrigantni toliko nestvarni. Čini mi se da to nisam ja, to nije moj život, već nevjerojatan film kojeg sam gledala pasivno iz udobnosti naslonjača tople prostorije pijuckajući pelin s ledom i limunom, pritom drijemajući lagan san isprepleten  elementima filma  po scenariju kojeg sam zapravo živjela. Čudesan je taj osjećaj i nezamjenjiv. Koliko god bila izmrcvarena po povratku, koliko god ne mogla čuti za Indiju, ili pogledati indijca na tv-u, ili slučajno negdje čuti  „Which country ili Where are you from?“ od čega bi mi se kosa nakostriješila i stego želudac, koliko god probavnih smetnji imala, kako vrijeme prolazi sve više znam, sve sam više sigurna, u ono  u što sam zapravo oduvijek znala:

Treba otići kako bi se mogli vratiti kući, vratiti k sebi.

 

Mogli bi se zapitati da li je zaista imalo smisla putovati tako daleko od kuće, kada su svi plodovi pobrani na putu, bili već ondje, 2 koraka od točke polaska.

Međutim, samo zahvaljujući udaljenosti imamo mogućnost pronaći na povratku bogatstva

kućnog krajolika. 

E.Barba

  

Vratiti se domu kojem pripadamo znači doći na  svoje vlastito,  postati ono što jesmo, probuditi i razviti skriveno nasljeđe duše.   

J.O´Donohue

Od te zemlje na kraju (ili na početku) svijeta ostaje mi čežnja neizvjesnosti života u zagrljaju smrti. Kao da sam znala u gorkoj slutnji, da će moja misao, kad se oprostim od toga mjesta, ondje ostati zarobljena u onoj prljavštini i jadu, u onoj božanstvenoj prirodi, u mnoštvu bogova nestvarnih stvarnosti; u onom oceanu na rubu svijeta kojeg prizivam u duhu još mjesecima po povratku, kao i njegovoj sjajnoj površini na ranom zimskom suncu onog prvog dana kad sam ga ugledala, i silovitim valovima što su vječno nestalno oživljavali onu obalu, beskrajnu i ćudljivu kao ljudsko raspoloženje koje ovisi o klimi, životnim iznenađenjima, ponorima razmišljanja; u onom dimu, pepelu smrti koji se nadvija nad otrovnim izvorom života, u onoj vječnoj koegzistenciji isprepletenosti života i smrti; u onom pijesku, koji seže do kud se pogled proteže a čini se i dalje, onkraj svijeta gdje se sunce utapa u žutilu od kojeg se um rasplinjuje u česticama pijeska i prašine koje  se nikad ne spuštaju na tlo već uvijek lebde u zraku koji je gust i težak poput osjećaja u želucu; u onim šumama zelenim i gustim koje sakrivaju  čuda, zmije, tigrove, slonove i milion majmuna, i zriče i šušte svojim živim i bujnim raznolikim životom kojeg ponekad se jednostavno ne može naslutiti koliko je bogat i što se sve u njemu krije, poput uma, poput misli nedokučive  i beskrajne, prevrtljive, opasne i blage; 

u onim planinama visokim što u samo nebo prodiru oholo  bliješteći svojim bijelim vrhovima zadirući iznad oblaka smijuljeći se svim smiješnim poduhvatim nas malih ljudi koji si bespotrebno stvaramo milion problema,  a jedino što trebamo je otpustiti ih i pogledati prema gore, osjetiti njihovu moć, njihovo postojanje koje nudi mir, blaženstvo, snagu, hrabrost, koje nudi raj na zemlji, ali koje mi zanemarujemo usmjereni na sebe i svoje male jadne živote strahujući da ih ne izgubimo, a zapravo izgubili smo ih odavno; planine gdje sami bogovi žive, crveni cvjetovi cvatu u snijegu pod samim nebom, a osjećaji potpunosti i ljubavi ispunjavaju svaki atom rijetkog zraka…

To mjesto koje sam toliko proklinjala sada toliko obožavam. To mjesto koje me je suočilo s najgorim od sebe, gdje sam stajala na samom rubu ponora, zamišljenoj niti što razdvaja smrt od života. To mjesto gdje razum gubi svoje značenje, gdje sve je moguće, gdje ništa nije kako izgleda, gdje sve izlazi daleko izvan poimanja, gdje jedino što opstaje su polariteti isprepleteni paradoksima; To mjesto gdje se život i smrt isprepliću u zanosnom plesu, velikom maskenbalu;

To mjesto koje prodire u svaku poru ulazi u najskrovitija područja tijela i uma, probija se i razdvaja tkivo dok ne uđe, dok se ne smjesti duboko, duboko pod kožu, mijenja nas, ma koliko se mi odupirali ili smatrali da smo prejaki za promjene. Mijenja nas mada smo još previše u svemu da bi bili svjesni, da bi osjetili tu promjenu. To mjesto promjene, mjesto izmjene, mjesto duboke duhovnosti sakrivene pod rastućim materijalizmom...mjesto gdje se prije jutarnjeg čaja pale mirisni štapići u kućnim hramovima, mjesto gdje se stvari rješavaju u slijedećem životu, mjesto gdje sirotinja i dno dna živi dostojno svoj život pomireni s tom činjenicom u uvjerenju da su to sami zaslužili, s nadom da će slijedećem biti bolje. Mjesto gdje se obim besramnog bogatstva i napredak tehnologije ne može ni opisati dok milioni i milioni ljudi svaki dan umiru od gladi, gdje ljudski život vrijedi manje od životinjskog, gdje se djeca prodaju jeftinije nego životinje, gdje se pod plaštem tradicijskih uvjerenja i religioznih obreda redovito događa ljudski stampedo i pogiba na desetke tisuća ljudi gdje se još uvijek spaljuju žive žene po smrti njihovog supružnika, gdje se još uvijek prinose žive ljudske žrtve. Mjesto neopisivih prirodnih ljepota i drevnih kultura prelivenih krvlju, omotanih dimom mirisnih štapića religijskih obreda…

Mjesto gdje se od svakog bolnog koraka, žeđi, nesnosne vrućine, prolivenih kapi suza, samoće, strahova, prijetnji, svakog kamenčića u razgaženim tenisicama, svakog žulja, svake probavne smetnje svakog grljenja wc školjke, svake psovke, svih nedoumica, osjećaja izgubljenosti, otuđenosti, svakog „Which country?“ , svakog bliještećeg pogleda s crnih lica, svakog „only 100 rupees“, svake pljuvačke koje mi je završila u lice,  svake prljave daske što je trebala služit umjesto kreveta,  svakog gnusnog wc-a i ledene prljave vode, svakog govna u koje sam stala, svih paklenih ugriza komaraca, zmija u sobama, ugriza bijesnih pasa, i štakora u krevetima do veličanstvene prirode i neopisivih krajolika popraćenim tragovima kultura i civilizacija koje su ovo mjesto i stvorile: od prvotnih primitivnih plemena preko veličanstvenih Vedskih kultura doline Inda, Afganistanskih plemena, veličanstvenih Mugalskih careva, Rajputskih maharadža, Hinduskih kraljevina južne Indije sve do Portugalaca, Francuza i naposljetku Britanaca...od ruševina budističkih hramova  pa sve do općeg ludila  cyber civilizacije velikih gradova...- provlači ta crta Indije, ta crta nedovršenosti, oprečnosti, živućih suprotnosti, vječne granice života i smrti,

ta crta koju u početku mrzimo i ne razumijemo, a vremenom  shvaćamo da je to to...da je to ta crta koja nas može dovesti do same srži vlastita bića, do onoga kakvi jesmo… da, upravo ta bolna tenzija življenja tih oprečnosti, pokušaja shvaćanja neshvatljivosti, obuhvata neobuhvatnosti, spajanja nespojivog, nadilaženja granica,  življenja svih oprečnosti nas samih!

  

Jer mi smo preslika svemira svijeta, i poput njega  sačinjeni smo od niza oprečnosti koje trebamo živjeti. Ali najčešće ostajemo skamenjeni u središtu tih  konflikta između tih  oprečnosti uvijek važući koji je izbor  pravi, ne shvaćajući da ispravno i pogrešno u apstraktnom smislu uopće ne postoje, a da bi mogli (p)ostati cjeloviti trebamo svjesno proživjeti sve svoje oprečnosti. Ali najčešće  svjesno  živimo jednu stranu, potiskujući drugu koja time ne  nestaje već zgurana u podsvijest  postaje sjena i odatle vreba na nas  i živi na različite načine crpeći nam energiju i dalje pokušavajući zadobiti našu pozornost. A kako ne uspijeva,  poseže za drastičnijim načinima  najčešće kroz tjelesne simptome različitih bolest. D.D. 

D.D

 

   Kada unutarnja situacija nije osviještena, ona se dogodi izvana, kao sudbina. Ako  ne osvijestimo svoje unutarnje kontradikcije, svijet će konflikte morati odigrati izvana.  

C..G.Jung

I zato trebalo je osjetiti tu duhovnost u zagrljaju vlastite sjene i plutanje unutar vlastite ljušture na vrhovima mirnih brdašaca, u kaosu gradova, gatovima Varanasija, trebalo je vidjeti tisuće svijeća koje plutaju rijekom dok istovremeno vojnici naoružani do zuba šeću gradom, a milioni krava prežvaču na cesti, po trgovima, hramovima, restoranima, dok djeca namjerno slomljenih kostiju vuku se po cesti skupljajući ono što je ostalo za pokojim turistom, ako ih prije toga ne otjera štapom indijac više kaste. Trebalo je osjetiti miris spaljenog tijela na svetim gatovima plutajuće kanalizacije, tisuće sadua - svetih ljudi, po ulicama sa kanticama za milostinju, beskrajne pješčane obale u šarenilu ljudi životinja i smeća, snažne valove prostranog oceana,

sav kič hinduističke kulture na površini, grandioznost pohlepe za novcem, za zapadnjačkim načinom života omotan u novinski papir indijske tradicije. Trebalo je osjetiti težinu suhog pustinjskog zraka, i težinu vlažnih i sparnih južnih gradova. Trebalo je vidjeti tisuće kipova obojanih jarkim bojama, tisuće Šivinih falusa, tisuće živućih mrtvaca po kanalizacijama gradova, tisuće prometnih nezgoda, sudarenih vlakova, autobusa ispalih sa litice brda, tisuće beživotnih tanašnih tamnoputih tijela. Trebalo je doživjeti preglasnu pjesmu iz hramova, vječito povlačenje za rukave i traženje novaca, nuđenje raznih droga. Trebalo je doživjeti prijeteću smrt  milion ugriza zatrovanih komaraca i otrovnih zmija, svakodnevne pobune, sukobe, kriminale, ljudski stampedo, bolesti. Trebalo je vidjeti predivne tropske šume i božanstvena brda izgubiti se u njima kao i beskonačnim ulicama vječnih gradova, osjetiti svu bijedu i težinu njihova života, visjeti na wc-u s grčevima u želucu, moleći se za vlasti život, strahujući od samog udisanja zraka, naći se na samom rubu ponora, osjetiti bol bivstvovanja u sebi, svijetu, živjeti svoje odbačeno, neželjeno,  preživjeti zamke vlastitog paranoičnog uma i sve vrebajuće bolesti i opasnosti.

Trebalo je osjetiti, posjetiti, vidjeti, to mjesto / stanje uma uspjeti preživjeti, jednostavno biti u njemu, to mjesto gdje se unutarnje predodžbe odigravaju na pozornici zvanoj Indija. Sama ta spoznaja onoga što sve postoji izvan nas, ali nada sve u nama, onog doživljenog i proživljenog, promjena standarda, navika, običaja, vrijednosti, perspektiva, pomicanje granica u tome leži njezina prava čar i moć. U tome leži naša moć! 

Bijeg od svijeta i askeza najnepogodnije su  reakcije za postizanje cjelovitosti. Potrebna  je hrabrost  da se svjesno susrećemo sa izazovima života. Jer samo svjesnost koja nam dopušta da se promatramo pri svemu što činimo, može spriječiti da se izgubimo u djelovanju. Uopće nije važno što činimo, nego kako to činimo.D.D 

D.D

Ima li potpunijeg osjećaja nego što je osvrnuti se na prošlost, duboko udahnuti i s dahom prepunog ponosa i zadovoljstvom samim sobom

što smo usprkos svim opasnostima koje su vrebale na nas, izazovima i strahovima dogurali do danas, sa sigurnošću u sebe priznati si potiho: „Da, to je bilo vraško putovanje i ja sam ga živjela, proživjela i nitko na ovom svijetu što god se dogodilo ne može mi to oduzeti.“ 

Ako znaš da si letio van sunčevog sistema

i preskočio vrijeme, i boravio u svjetlosti,

i u nekoj budućnosti zaboravio kapu,

tko ti može oduzeti taj dio biografije?

Pitaš se što je suština? Biti moguć u nemogućem.

Pitaš se što je cilj? Tvoja spremnost da kreneš.

Pitaš se gdje je kraj? Na kraju tvojeg pitanja.

Kad uobličiš misao, uobličiš beskonačno.

M.Antić

I dalje me te izluđujuća, gotovo psihotična težnja za obuhvatom neobuhvatnog ponovno hvata u svoj vrtlog i poput pijavice uvlači i nosi,  izbacuje negdje na neko nepoznato tlo ponovno razbacujući tek sakupljene komadiće, ponovno me vračajući na početak.

Početak jedne nove avanture. Početak odgonetavanja novih zagonetki života, sebe,  novih potencijala za koje nisam ni slutila da postoje, a oduvijek su bili pospremljeni u nekom kutku  ispod prašine lijenosti, srama, straha, tuge, nepriličnosti, ili neprikladnosti… Početak otkrivanja novih putova unutar sebe i života koji vode negdje daleko i duboko, a tek ih treba istražiti.

Iako mi se katkada čini nemogućim da ću, gledajući u budućnost u kojoj problemi čekaju poput zvijeri u šumi koje mirno vrebaju svoje žrtve da ih zaskoče kad najmanje očekuju, da ih rastrgaju razderu, imati dovoljno snage, novaca, vremena, volje za daljnje avanture sigurna sam da hoću. Moram. Kada se u srcu želja javi, nema druge. Želja već je djelo. Već ona sama zasukuje mi rukave, stišće šake,  a meni ne preostaje drugo nego duboko udahnuti, i hrabro krenuti dalje…

I da ponovno ću pasti, i zalutati u oblake, i magla će se spustiti nad zemlju, i pijavice bacat će me na sve strane. No hoću li i u tim trenucima znati, hoću li se sjetiti? Hoću li naći tu snagu u sebi, i kada mi se čini da više ništa nije vrijedno truda? Vidjevši, osjetivši tu snagu bola, varljivost uma poput oblaka, ljepotu visine i mira kao unutarnje dubine, nadam se da ću je vidjet i u tamnoj noći zavirujući pod kapke sjećanja, u svoju nutrinu.

Svijet se može okrenuti naopačke, mogu se najednom ili postupno promijeniti šahovske figure, no čini se da je već sve upisano na nekoj nejasnoj margini, negdje između stvarnog i nemogućeg, između želja i mogućnosti, sve je zapisano u dubini. Po tisućiti put se pitam dokle ću ne znati ono što već odavno znam? Između redova čitano, i ono  između doživljaja proživljeno, između osjećaja osjećano to sam ja. To je život. To je ono što mi je falilo, za čime sam čeznula i pronašla u sebi, iako je oduvijek i bilo tu, ali životnim kušnjama zameteno, ometeno, prekriveno.  Nevjerojatna se snaga, prožetost sjećanjima i osjećajima većima od božanstvenih Himalaja krije u toj škrinjici u središtu svačije duše.

I dalje ću odlaziti sve dok  jednoga dana ne dođem k sebi, k tebi, jednostavno nestanem  i sastanem se sa sobom, sa životom, u nekoj pustoj pustinji, na nekom snježnom i zaleđenom vrhu bliže nebu, u ledenom svijetu ledenjaka, na nekoj glatkoj stijeni, u olujnom moru usred oceana, na nekoj divljoj rijeci, u nekoj pećini izvan civilizacije, u dubinama zelenih prašuma,  ili negdje gdje nitko ne zna, usred ničega, usred svega, u dubini svijeta, između mene i tebe, u tvojem iskrenom pogledu, u središtu srca...

Trebali bismo se zapravo čuvati osjećaja smirenosti i postignuća koji nas može zavesti na pomisao kako taj duhovni ciklus, taj mir točka na kojoj se možemo zaustaviti i odmarati na lovorikama, a zapravo nije, jer groblje je mjesto gdje se odmara, gdje se mrtvi odmaraju. Završetak na kraju života. Ali živi čovjek ne može ostati dugo pored njega, jer će i sam umrijeti, već ići dalje, u nove borbe, u nove cikluse, u nova zavijanja. Rasti!

 U svem umiranju postoji beskorisnost koja postaje korisna kako prolazimo kroza sve to. Koje ćemo znanje usvojiti, otkrivamo dok napredujemo. Kod svega živoga gubitak donosi sa sobom i puni dobitak. Naš je posao shvatiti taj gubitak kroz dobitak i živjeti ga što elegantnije znamo, zavijati kao  divlji pas kad ne možemo i nastaviti  jer ispred nas je sve ono što jesmo koje će nas prigrliti i pomoći nam. 

C.P.Estes

I što na kraju reći, kada su riječi nedostatne. Srce kuca, tijelo treperi, oči se sklapaju, um zamućuje i jedino što čujem usprkos treperenju tijela poput plahog lista na vjetru u visinama, jest zov, jest čežnja i potreba za novim visinama, za odlaskom,  za dolaskom, za ponovnim susretom sa sobom, sa svijetom, sa Bogom, jer to je to što je bilo, što jeste ovo putovanje –povratak sebi.

Možda i nije, ali poneki neočekivani znak, pogled, osmijeh kao da govore: nešto se u meni promijenilo.

Izlaženjem iz rutine, skidanjem standardne maske dolazimo u kontakt sa vlastitom prirodom dopuštajući tijelu, susretima s drugima, osobnim pričama, ulogama da uđu u novo područje.  I nije bitno ako djeluje kaotično, jer kaos je dio potrage, proces nove preraspodjele starog poretka, proces ozdravljenja i rasta, nužan stadij napretka, zaključana vrata koja se moraju otvoriti kako bi se moglo dalje, sve dalje…Ići. Odlaziti kako bi se uvijek, ponovo nanovo moglo vraćati, moglo vratiti kući, vratiti sebi!

Jer,  

To je istina… A opet, istina nije ništa…Istina je jedino da se treba stvarati sebe, stvarati! I jedino onda, može se pronaći!

Pirandello

.

Indija - Nepal

2007-2008

Pravila grupe i način rada

Grupne radionice: Provode se 1 do 2 puta tjedno ovisno o tematici i konceptu radionica u trajanju od 90 minuta. Grupe su zatvorenog tipa i sastoje se od malog broja članova od 5-10 kako bi se osigurao osjećaj povjerenja i što kvalitetnijeg rada. Osnovni uvjeti rada u grupi:

• poštivanje drugih članova grupe
• poštovanje privatnosti drugih članova grupe – povjerljivost imena članova i svih informacija
• diskretnost i povjerljivost – ono što je izrečeno ili viđeno u grupi, ostaje u grupi
• otvorenost, želja i motiviranost za sudjelovanjem. Od članova grupe ne traži se da na sastancima govore ili otkrivaju intimne podatke o kojima ne žele govoriti. No više će profitirati ukoliko su spremni sudjelovati, biti otvoreni i pričati o sebi
• redovitost i kontinuiranost pohađanja grupe

  Terapijske grupe, odnosno radionice, bazirane su na radu na sebi pri čemu imaju veliku prednost razmjene iskustva s ostalim članovima te razvijanja osjećaja prihvaćenosti i povjerenja koji su osnovni uvjeti u kojima se dublje izražavanje i promjena mogu početi događati. Podrškom ostalih članova svaki sudionik osnažen je u provođenju same promjene i njezinom proširenju i na kontekst izvan grupe, u stvarnom životu. Grupa je snažna zajednica koja ima moć podržavanja i stvaranja osjećaja sigurnosti i razumijevanja svake osobe. Ona postaje njezin sigurnosni okvir koji ujedno i podržava i motivira osobu prema vlastitim ciljevima. Grupe su formirane prema različitim tematikama, ali svim grupama je zajednički aktivan rad na sebi, izražavanje, osvještavanje i regulacija emocija kroz različite kreativne i psiho-fizičke tehnike ovisno o tematici i potrebama članova grupe. Konačni cilj isti je kao i u  individualnoj terapiji, a to je osobni rast i odgovornost pojedinca za ono što se dešava u njegovom životu. Prednosti grupe:

• podrška ostalih članova, razvijanje povjerenja, osjećaja prihvaćenosti i razumijevanja
• podrška većeg broja članova u promjeni, za provođenje donesenih odluka,
• dijeljenje i izmjena mišljenja i vlastitih problema s drugima, uviđanje da nismo sami i izolirani s našim problemima već da su univerzalni
• stjecanje uvida kako se drugi suočavaju s vlastitim tegobama, učenje novih obrazaca reagiranja i ponašanja
• razvijanje socijalnih odnosa,  učenje adekvatne komunikacije s drugima i slušanja
• razvijanje osjećaja brižnosti, nježnosti, suosjećanja, otvorenosti i iskrenosti, te osjetljivosti za tuđe potrebe i osjećaje
• povećanje samopouzdanja, samosvijesti i prihvaćanja samog sebe
• izražavanje emocije na zdrav i konstruktivan način

 

Anti-stres art-terapija

Radionice oslobađanja napetosti holističkom relaksacijom ekspresivne art-terapije

Izađimo iz začaranog kruga stalne napetosti i otuđenosti!

Danas, u vrijeme vladavine stresa, nagomilanih obaveza, posla, u vječitoj žurbi i napetosti često zaboravljamo što znači biti opušten i slobodan, te kako to postići.

Uhvatimo trenutak za sebe, stanimo na loptu i izborimo se za svoju slobodu, život unutar sebe. Skinimo sa sebe tuđe i vlastite terete i kalupe. Riješimo se napetosti. Opustimo grčevite i bolne mišiće, skinimo maske. Pokrenimo se izvan naučenih sistema. Istražimo sebe. Otkrijmo onu možda već zaboravljenu životnu žilu kucavicu, strast za životom, toplinu nježnih pokreta našeg organizma koji nas održavaju na životu, ljepotu spontanosti  i neograničenost kreativnosti koja je u nama, neobuzdanu energiju i čar iskrenih i  slobodnih emocija.

Blagoslov osjetila

Neka tvoje tijelo bude blagoslovljeno.

Shvati da je tvoje tijelo vjeran i krasan prijatelj tvoje duše.

Budi miran i radostan te prepoznaj da su tvoja osjetila sveti pragovi.

Prepoznaj da je svetost svjesno gledanje, osjećanje, slušanje i dodirivanje.

Neka te tvoja osjetila uvijek omoguće da slaviš svemir, misterij i mogućnosti tvog prisustva ovdje.

Neka te Eros Zemlje blagoslovi. 

J. O´Donohue

Pristup integrirane  art ili ekspresivne psihoterapije:

Temelji se na samo-osvještavanju i izražavanju vlastitih emocija pri čemu integrira znanja iz likovne, glazbene i dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Holističkim pristupom art-terapije relaksaciji  radi se na tjelesnom, emocionalnom i energetskom oslobađanju napetosti, opuštanju, istraživanju sebe  i postizanju psihofizičke ravnoteže, energetske fluidnosti i osjećaja dobrobiti.

U ugodnoj i  opuštajućoj atmosferi međusobnog povjerenja i podrške, uz draži aromaterapijskih mirisa i zvukova, opuštajućim čajevima, uz prikladne glazbene zvukove radi se na:

• osvještavanju i istraživanju sebe,
• tjelesnom, emocionalnom i energetskom oslobađanju i otpuštanju napetosti i blokada,
• izbacivanju negativnih emocija,
• postizanju kontakta s vlastitim osjećajima i vlastitom kreativnom energijom,
• imaginaciji, kreativnom izrazu,
• integraciji tijela, uma, misli, mašte i emocija,
• postizanju psihofizičke ravnoteže, energetske fluidnosti, autentičnosti, fluidnosti i kreativnosti,
• pronalaženju svog centra i balansa…

Tehnike rada:

• Rad na tijelu: disanje, masaže, psiho-energetske vježbe
• Osvještavanje unutarnjih procesa i vanjskog ponašanja
• Izražavanje emocija kroz kreativni pokret, slobodni ples
• Osho dinamička meditacija
• Vođena fantazija i relaksacija
• Psihofizička relaksacija
• Kreativne tehnike art-terapije (priče, pisanje, slike, crteži, kolaži, modeliranje…)

Modalitet rada:

Radionice se odvijaju jednom tjedno u trajanju od 2 sata u malim grupama (3-5 osoba)  kako bi se osigurao osjećaj povjerenja i što kvalitetnijeg rada uz uvjet međusobnog povjerenja i podržavanja uz stručno vodstvo psihologa, art-terapeuta.

Formiranje nove grupe u tijeku!

Mjesto rada: Zagreb, blizina Doma sportova

Mjesečna cijena: 350 kn 

Izađimo iz začaranog kruga stalne napetosti i otuđenosti!

Kažu da je danas doba stresa, premda je on oduvijek vjerni pratilac čovjeka i svih živih bića neke stvari su ipak drugačije. Živimo u urbanoj đungli gdje vladaju napetost, kaos i otuđenje. Umjesto stabala okruženi smo neboderima, umjesto po travi hodamo po asfaltu, umjesto da udišemo čist i svježi zrak koji nas regenerira, udišemo smog koji nas truje. Umjesto životinjama i biljkama, okruženi smo autima i raznim strojevima. Umjesto umirujućih zvukova krošnji stabala i toka vode, podvrgnuti smo konstantnoj buci prometa i i gradskog žamora. Umjesto iskrenih pogleda poznanika i toplih dodira dragih osoba, u nas zure neke hladne oči s bezbrojnih ogromnih plakata, mameći nas i nudeći nam lažnu sreću.Umjesto prostranog pogleda u plavetnilo, ili zelenilo sve što uspijevamo vidjeti su staklene, čelične ili betonske konstrukcije svuda oko nas i sivilo nad nama, a u nama otuđenost…

Umjesto da slijedimo spontanu regulaciju tijela da se kreće i odmara kako mu odgovara, da se izražava i povlači prema potrebi, pjeva, veseli, plače i ljuti kada se tako osjeća, primorani smo većinu dana odsjediti, odstajati u krutim, izobličenim pozama, pognutih glava, ukočenih tijela, blokiranih emocija, potiskujući sve životne nagone.

Umjesto da ravnomjerno raspodjeljujemo vrijeme rada, odmora, opuštanja, zabave, meditacije, komunikacije, hranjenja, obaveza, danas nam ne ostaje mnogo vremena između rada i obaveza. Između posla, škola, djece, roditelja, obaveza, računa, dugova čovjek je izgubio svoju povezanost sa svojom prirodom, sa svojom vitalnom energijom, slobodom, fludinošću. Danas čovjek nalikuje na robota u svojem napetom i blokiranom tijelu, žurnom koraku, rigidnim pokretima, nepovezan sa svojim dubinskim osjećajima, noseći na leđima preteške i prevelike vlastite i tuđe terete.

Životni tempo sve je brži. Sve veći broj ljudi lošije spava ili ima preveliku potrebu za snom, budi se uznemiren, dolazi na posao umoran, uzrujava se na poslu, vraća se kući iznerviran prometom, teže se koncentrira, smanjene je učinkovitosti na poslu, učestalih  glavobolja, loše probave, ima problema s cirkulacijom, kroničnim bolovima u leđima, vratu, kralježnici i zglobovima, visokog je tlaka,   razbolijeva se,  može se osjećati kronično umorno i iscrpljeno, prejeda se ili gubi tek, spolnu želju, sposobnost uživanja u životu, upada u depresije i tjeskobe, ima napade plača, panike, opsjednutosti, strahova, bijesa, agresije, autodestrukcije...

Mnogi pokušavaju posljedice stresa ublažiti na neprikladan i štetan način: nikotinom, alkoholom, pretjeranim unošenjem šećera u organizam, sredstvima za umirenje, opijatima, antidepresivima, ili anksioliticima ... Ovi stimulansi ne samo što ne smanjuju stres, već stvaraju ovisnost razbijajući prirodne antistresne mehanizme.

Stravična slika otuđenosti i ljudskog patosa.

Neki bi rekli: Pa što se može takav je danas svijet.

Ja se ne slažem, i sigurna sam ni vi. Oduvijek se čovjek borio za svoju slobodu, a danas kada ropstvo u nekadašnjem obliku više ne postoji čovjek je upao u zamku modernog života koja promiče ropstvo pod krilaticom slobode i uspjeha i kao da je odustao od te urođene borbe. Upao je u zatvor uvjetovanosti življenja, težnjom za vanjskim idealima, otuđenosti od sebe, u svoj vlastiti zatvor. Zarobljen bez vidljivih rešetki kako ne bi imao nagon za oslobođenjem, za bijegom iz tog ropstva.

E pa, vrijeme da je se ponovno izborimo za svoju slobodu. Onu unutarnju, onu životnu. Dozvolimo si ponovno osjetiti sebe, svoju slobodu, život unutar sebe. Skinimo sa sebe tuđe i vlastite terete i kalupe. Riješimo se napetosti. Opustimo grčevite i bolne mišiće, skinimo maske. Pokrenimo se izvan naučenih sistema. Istražimo sebe. Otkrijmo onu možda već zaboravljenu životnu žilu kucavicu, strast za životom, toplinu nježnih pokreta našeg organizma koji nas održavaju na životu, ljepotu spontanosti  i neograničenost kreativnosti koja je u nama, neobuzdanu energiju i čar iskrenih i  slobodnih emocija.

Pridružite se radionicama kreativne holističke relaksacije u borbi protiv stresa!

Za koga ?

Art terapija prikladna je za djecu i odrasle.

Primjenjuje se u psihoterapijskom procesu kroz individualni ili grupni rad.

Preporučljiva je svima  koji žele raditi na sebi, razvijati se, upoznavati, razviti svoje kreativne potencijale i unaprijediti osobni razvoj,

ili raditi na konkretnom problemu,

za razvoj socijalnih i emocionalnih vještina u djece i odraslih

kao podrška u životnim procesima, promjenama, odlukama…

u stresnim situacijama,

kao podrška osobama u regulaciji fizičke težine ili nekim poremećajem prehrane,

s djecom s problemima u razvoju,

s djecom s problemima u ponašanju,

s djecom s problemima u prilagodbi,

s traumatiziranom djecom i odraslima,

osobama oštećenog vida ili sluha, s osobama sa posebnim potrebama,

ožalošćenim osobama,

ovisnicima,

zlostavljanim osobama,

kao suport osobama oboljelim od malignih bolesti, itd.

Integrirana art-terapija - moj stil rada

Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.

A. Gide

Mnogo je oblika art-terapije i načina rada: od radne terapije pa sve do psihoterapije koji ovise o vrsti obrazovanja terapeuta i vrsti klijenata. Stoga ću u daljnjem tekstu govoriti o integriranoj art-terapiji kakvu ja provodim kao psiholog i umjetnik koji se educirao za gestalt psihoterapeuta i art-terapeuta glazbene, likovne, dramske terapije i terapije plesom i pokretom, a usmjerila sam se prema osobama koje se žele daljnje razvijati i otkrivati svoje potencijale, tražiti drugačija rješenja za svoje probleme, biti aktivne u svojem životu i raditi na sebi.

Integrativna art-terapija je oblik ekspresivne psihoterapije koja koristi umjetnički medij kao primarni način komunikacije i kombinira različite kreativne tehnike i izraze iz likovne, glazbene, dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Integrirana psihoterapija ne opterećuje se slijeđenjem jedne teorije ili tehnike, već se povodi za potrebama klijenta i prema njima se oblikuje i ravna koristeći cijelu paletu raznolikih ekspresivnih tehnika i pristupa.

Osnovna tehnika na kojoj se bazira jest samo-osvješćivanje do kojeg se dolazi indirektnim putem, zaobilazeći uvijek na oprezu otpore različitim kreativnim medijima: crtanjem, slikanjem, modeliranjem gline, pisanjem, dramatiziranjem, plesanjem, glasom i spontanim pokretom koji se povezuje s disanjem, emocijama i tjelesnim senzacijama kojim se dopire do  (i na taj način  priznaje i oslobađa)  skrivenih psihičkih procesa: blokada, nerazriješenih konflikata, rana, potisnute ljutnje i krivnje, ali i pozitivnih resursa moći i snage, izvora kreativnosti i radosti.

Da bismo se osjećali ugodno, potrebna nam je sigurnost. Svakom je čovjeku potreban prostor u kojem se osjeća opušteno i sigurno. Napustimo li naše skrovito područje, javljaju se brige i strahovi, jer riskiramo sljedeće: možemo pogriješiti, možemo ostati bez ikakve pomoći, možemo se osramotiti, možemo izgubiti dobar glas. Tko se ne upušta u nikakav rizik ostavlja sve po starom. Promijene i rast –također osobni rast- uspijevaju samo ako napustimo naše sigurnosno područje, te ako smo spremni riskirati, iako nas u početku nepoznato zabrinjava. Tko stalno radi ono što je oduvijek radio, i nadalje će dobivati ono što je oduvijek dobivao.

Saint Exupéry

Plesna terapija -kreativni pokret

Kao ptica među oblacima, i kao umilni biciklist, život pronalazi vlastitu ravnotežu samo u pokretu

G. Duhamel

Prema udruženju plesnih psihoterapeuta, psihoterapiju kroz pokret i ples definira se kao psihoterapijsku primjenu pokreta i plesa u kreativnom procesu s ciljem emotivne, kognitivne, fizičke i socijalne integracije.

Usmjerena je na ekspresiju osjećaja, oslobađanje napetosti, osvještavanje, razvoj i integraciju novih obrazaca kroz pokret i emocionalno iskustvo koje prati takve promjene.

Dramska terapija

No bez vlastitog iskustva cjeline i ocean i duge i glazba, samo su lijepi tuđi pabirci s polja stvarnosti, samo su slike na kojima nas nema, krhotine bogatstva koje nije naše. Lijepo je o tome vesti, diviti se nekim sukladnostima i simetrijama, ali dok čovjek ne provjeri taj vez na vlastitoj koži, on neće upoznati njegovu istinitost.

V.Krmpotić

Dramska terapija usmjerena je na razvoj kreativnih aspekata i pozitivnih resursa kako bi se pomoću njih mogli suočiti i raditi na onim nedovoljno razvijenim  psihološkim aspektima poput sramežljivosti, govorenja u javnosti, mucanja, nedostatnog samopoštovanja, straha od kontakta s drugima, različitim razinama socijalne fobije i anksioznosti.

U sigurnim uvjetima terapijskog miljea kreativnom dramatizacijom i igranjem uloga potiče se eksperimentiranje različitih uloga i osobnih aspekata, njihovo odbacivanje, ispravljanje i mijenjanje bez dugoročne obveze i posljedica.

Radi se sa otporima od preuzimanja novih uloga u stvarnom životu, pri čemu se olakšava mentalna sposobnost, fleksibilnost i mogućnost promjene različitih uloga u različitim situacijama.

Krajnji cilj je socio-emocionalna-kognitivno-fizička integracija te osobni rast uz toleranciju ambivalentnosti svakodnevnih uloga.

Glavni proces kojim se koristi je kreativna dramatizacija koja je usmjerena na povećanje svjesnosti o sebi, o vlastitom tijelu, mašti, osjetilima, na doživljavanje unutarnjeg i vanjskog svijeta, te pomaže u pronalasku i izražavanju izgubljenih dijelova sebe, u izgrađivanju osobne snage i samosvijesti. Kako bi interpretirali svijet i izrazili ideje, osjećaje, i ponašanja radi se na razvijanju sposobnosti korištenja i oslanjanja na sve dostupne izvore: vid, sluh, miris, dodir, okus, izraz lica, pokrete tijela, maštu, zamišljanje, imaginaciju, intelekt.

Kreativna dramatizacija predstavlja glumljenje /igranje života, nas samih. Mogu se igrati dijelovi i situacije iz života, ili snova, osjećaji, druge osobe. Igrajući te uloge postaje se svjesniji sebe, uključeniji, stvarniji, pronalazi se sebe, uspostavlja veza sa samim sobom i doživljava se na autentičan i jasniji način. Može se eksperimentirati sa novim načinima, novim ulogama, može se dopustiti potisnutim dijelovima da se pojave, može se biti spontani bez straha od posljedica koje obično blokiraju u realnom životu.

U tim procesima koristi se različitim medijima od lutaka, pješčanika, dramskog prikaza i procesa, igranja uloga, asocijacija, pantomime, kostimografije, pisanja, glasovne varijacije, crtanja, pokreta tijela…

Dopusti svomu tijelu da bude svjedok duši: da se svine od boli kad je njoj bolno – jer kako ćeš drukčije saznati, pozornost obratiti, muku njezinu uvažiti?

Dopusti mu da izbacuje iz sebe gvalje nezaborava, da grči srčano deblo na putu u krošnju pamćenja. Tako ćeš saznati da znaš i ono što ne znaš.

Dopusti mu da bude ekran na kojemu ćeš iščitavati poruke unutrašnjeg planeta; taj planet obuhvaća vanjski svijet, ali je vanjskom svijetu nepodatan – zato jer je svakomu manjem obuhvatu od sveobuhvata, neobuhvatan.

V.Krmpotić