Art-terapija

.

Kome je namijenjena?

Radionice su namijenjene svima koji  žele raditi na sebi, razvijati se, upoznavati, i unaprijediti osobni razvoj, istražiti i razviti svoje kreativne potencijale i pozitivne resurse unutar sebe,  otkriti više ili manje zatomljene osobine kako bi ih iskoristili u svoju korist, razviti skrivene potencijale, osnažiti pozitivne osobine, prodrijeti ili zaobići blokade, te preuzeti kontrolu sa nesvjesnog plana i svjesno upravljati svojim životima ili raditi na konkretnom problemu, oslobađanju od napetosti, povratiti se u ravnotežu, a sve to kroz svu ljepotu, bogatstvo, moć i šarm različitih kreativnih izraza i psihoterapijskih tehnika.

U kom cilju su usmjerene promjene, tj. kako psihološki djeluju na ljude?

Različita istraživanja pokazala su djelotvornost različitih vrsta art-terapije u smanjenju anksioznosti, depresivnosti, smanjenju stresa i posljedica stresa poput različitih psihosomatskih bolesti (glavobolja, raznih tjelesnih bolova i mišićnih napetosti,  probavnih tegoba,  probleme sa spavanjem, poremećaja u prehrani i drugih), te pozitivni utjecaj na povećanje osjećaja samovrijednosti, većeg osjećaja zadovoljstva sobom i samopouzdanja.

Radionice ekspresivne terapije osmišljene su i provode se u svrhu:

• otkrivanja i jačanja pozitivnih osobina
• osvještavanja i istraživanja sebe,
• pronalaska novih izvora snage
• otkrivanja i osnaživanju kreativnih potencijala
• jačanja imaginacije, mentalne fleksibilnosti, kreativnog mišljenja, mašte, različitih perspektiva gledanja i doživljavanja stvari
• osvještavanja negativnih aspekata sebe (sjena) i osobina koje nas sputavaju i sprječavaju u osobnom rastu,  osvještavanja mehanizama samosabotaže i autodestruktivnosti
• izbacivanja negativnih emocija, otpuštanja napetosti i blokada,
• vraćanja svojoj iskonskoj prirodi i urođenim potencijalima
• vraćanja vjere u sebe i ljubavi prema sebi: izgradnja samopouzdanja
• osnaživanja samokontrole: od pasivnih mehanizama ponašanja vođenih utjecajima nesvjesnih impulsa do aktivne i svjesne razine doživljavanja i odlučivanja
• pronalaženja svog centra i balansa
• uspostavljanja osjećaja vlastite snage, moći, vrijednosti i zadovoljstva sobom na tjelesnoj, emocionalnoj i duhovnoj razini

Tehnike rada:

• Kreativne tehnike art-terapije (priče, pisanje, slike, crteži, kolaži, modeliranje…)
• Izražavanje kroz pokret
• Vođena vizualizacija
•  Osvještavanje unutarnjih procesa i vanjskog ponašanja

Modalitet rada:

Radionice se odvijaju kontinuirano  jednom tjedno u trajanju od 2 sata u malim grupama (3-5 osoba)  kako bi se osigurao osjećaj povjerenja i što kvalitetnijeg rada uz uvjet međusobnog povjerenja i podržavanja uz stručno vodstvo psihologa, art-terapeuta.

Upisi u tijeku!

Početak rada po okupljanju grupe

Mjesto rada: Zagreb, blizina Doma sportova

Mjesečna cijena: 350 kn 

Dobro došli!

Pristup integrirane  art ili ekspresivne psihoterapije:

Integrirana art psihoterapija ne opterećuje se slijeđenjem jedne teorije ili tehnike, već se povodi za potrebama klijenta i prema njima se oblikuje i ravna koristeći cijelu paletu raznolikih ekspresivnih tehnika i pristupa.

Temelji se na samoosvještavanju i izražavanju vlastitih emocija, pri čemu integrira znanja iz likovne, glazbene i dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Ne bavi se samo problemima i negativnim aspektima osobe nego je usmjerena na otkrivanje unutarnjih potencijala, kreativnih resursa, razvojem pozitivnih, jakih strana koje nam pomažu da se suočimo s problemima, sagledamo ih u novom svjetlu, bolje razumijemo i s njima se nosimo na konstruktivniji način.

Potiče kreativnu prilagodbu, postizanje unutarnje stabilnosti, emocionalne svjesnosti i regulacije, te integracije i kreativne uporabe stečenih uvida.

Cilj rada je  upoznavanje sebe na tjelesnoj, emocionalnoj i društvenoj razini, radeći na otkrivanju i jačanju kako vlastitih pozitivnih osobina, kreativnih potencijala i izvora snage, tako i osobnih blokada, mračnih, odbačenih i zatomljenih dijelova sebe kako bi ih osvijestili i integrirali u cjelovitu ličnost, preuzeli kontrolu sa nesvjesnog plana i svjesno upravljali svojim životima.

Kao alat i primarni način komunikacije koristi se umjetničkim medijima i kreativnim slobodnim izražavanjem (slikanjem, crtanjem, modeliranjem, pokretom, govorom tijela, pričanjem i pisanjem priča, igranjem uloga, različitim projektivnim tehnikama) kako bi omogućila slobodni spontani izraz i pristup vlastitim osjećajima i mislima, jer razgovorom često svjesno ili nesvjesno skrivamo prave misli i osjećaje od drugih ali što je još važnije i od nas samih.

Bilo kroz sliku, igru, glazbu, pokret  ili kreativno pisanje indirektnim načinom olakšava se samo-otkrivanje, promjena, iscjeljenje, otvara širi dijapazon mogućnosti,  razbijaju okovi prošlosti, skida se prašinu s unutarnjeg blaga sakrivenog ispod svih naučenih ponašanja i potisnutih potreba i osjećaja.

Ne zahtjeva nikakva umjetnička umijeća,  znanja, ni sklonosti crtanju, pisanju, plesanju već polazi od tvrdnje da smo svi kreativna bića sa pregršt zatomljenih potencijala koje treba otkriti. Usmjerena je na poticanje i razvoj kreativnosti, a samim time i otkrivanje i razvoj naših talenata. Ne obazire se ni na estetsku ni dijagnostičku vrijednost nikakvog izražaja, već  ono što je važno jest sadržaj izražaja i sama njegova ekspresija, prijenos unutarnjeg svijeta u vanjski, otkrivanje unutarnjeg svijeta…

Rađamo se kao cjelovita bića, ali nažalost od samog rođenja podvrgnuti smo različitim utjecajima okoline te u borbi za preživljavanjem shvaćamo da neke osobine nisu baš poželjne te ih zatomljujemo, neke druge nismo ni imali priliku razviti, dok neke treće naglašavamo. Vezujemo se okovima sačinjenim od uvjetovanih učenja, slikama o onom što se očekuje od nas, što je u redu, dopušteno, kakvi bi trebali biti da bi nas okolina prihvatila a pritom nerijetko gubimo kontakt sa našim stvarnim ja, sa našim stvarnim potrebama i potencijalima.

Duboko potisnute i zarobljene ostaju želje, povrede, ljutnja, snovi, pravi osjećaji koji nas čine osobama kakve jesmo. Koji nas obogaćuju i čuvaju riznicu blaga u nama. Ti osjećaji imaju sposobnosti upravljanja našim životima upravo zato što ih nismo svjesni. Tek kada ih postanemo svjesni, kada ih oslobodimo možemo se mijenjati.

 I tako odrastanjem sve se  više  rascjepljujemo, svjesno živimo samo mali broj svojih osobina uvjereni da imamo samo njih, dok  druge, najčešće njihove suprotne kvalitete kako pozitivne tako i negativne potiskujemo čime one ne nestaju već zgurane u podsvijest  i odatle vrebaju na nas  i žive na različite načine crpeći nam energiju i dalje pokušavajući zadobiti našu pozornost. A kako ne uspijeva,  poseže za drastičnijim načinima  najčešće kroz tjelesne simptome različitih bolesti.

Ono što se ne prepoznaje, potiskuje, ne priznaje, kruži unutar nas djelujući destruktivno. Sve što trebamo jest ne zatomiti tu silu, jer tu leži naše najskrivenije blago, nego tu energiju pustiti u protok i umjesto destrukcije postići konstrukciju, kreativnost, razvitak, moć, rast, cjelinu i kreativnu prilagodbu.  Upravo to je zadatak art-terapije koja se služi kreativnim procesom kao osnovnim medijem. Ono što ju još čini jedinstvenom jest ekspresija, aktivna participacija sudionika, imaginacija i povezanost uma i tijela.

Art terapija prikladna je za djecu i odrasle.

Primjenjuje se u psihoterapijskom procesu kroz individualni ili grupni rad.

Preporučljiva je svima  koji žele raditi na sebi, razvijati se, upoznavati, razviti svoje kreativne potencijale i unaprijediti osobni razvoj,

ili raditi na konkretnom problemu,

za razvoj socijalnih i emocionalnih vještina u djece i odraslih

kao podrška u životnim procesima, promjenama, odlukama…

u stresnim situacijama,

kao podrška osobama u regulaciji fizičke težine ili nekim poremećajem prehrane,

s djecom s problemima u razvoju,

s djecom s problemima u ponašanju,

s djecom s problemima u prilagodbi,

s traumatiziranom djecom i odraslima,

osobama oštećenog vida ili sluha, s osobama sa posebnim potrebama,

ožalošćenim osobama,

ovisnicima,

zlostavljanim osobama,

kao suport osobama oboljelim od malignih bolesti, itd.

Čovjek ne može otkriti novi ocean ako nema hrabrosti iz vida izgubiti obalu.

A. Gide

Mnogo je oblika art-terapije i načina rada: od radne terapije pa sve do psihoterapije koji ovise o vrsti obrazovanja terapeuta i vrsti klijenata. Stoga ću u daljnjem tekstu govoriti o integriranoj art-terapiji kakvu ja provodim kao psiholog i umjetnik koji se educirao za gestalt psihoterapeuta i art-terapeuta glazbene, likovne, dramske terapije i terapije plesom i pokretom, a usmjerila sam se prema osobama koje se žele daljnje razvijati i otkrivati svoje potencijale, tražiti drugačija rješenja za svoje probleme, biti aktivne u svojem životu i raditi na sebi.

Integrativna art-terapija je oblik ekspresivne psihoterapije koja koristi umjetnički medij kao primarni način komunikacije i kombinira različite kreativne tehnike i izraze iz likovne, glazbene, dramske terapije, terapije pokretom i plesom, te gestalt psihoterapije u svrhu upoznavanja i izražavanja sebe, razvitka vlastitih pozitivnih i jakih strana, prorade negativnih ili traumatičnih stanja,  izgradnje mostova između neintegriranih dijelova sebe, poboljšanja odnosa s drugim osobama, općenito postizanja socio-psihofizičke integracije koja omogućuje kvalitetniji život.

Integrirana psihoterapija ne opterećuje se slijeđenjem jedne teorije ili tehnike, već se povodi za potrebama klijenta i prema njima se oblikuje i ravna koristeći cijelu paletu raznolikih ekspresivnih tehnika i pristupa.

Osnovna tehnika na kojoj se bazira jest samo-osvješćivanje do kojeg se dolazi indirektnim putem, zaobilazeći uvijek na oprezu otpore različitim kreativnim medijima: crtanjem, slikanjem, modeliranjem gline, pisanjem, dramatiziranjem, plesanjem, glasom i spontanim pokretom koji se povezuje s disanjem, emocijama i tjelesnim senzacijama kojim se dopire do  (i na taj način  priznaje i oslobađa)  skrivenih psihičkih procesa: blokada, nerazriješenih konflikata, rana, potisnute ljutnje i krivnje, ali i pozitivnih resursa moći i snage, izvora kreativnosti i radosti.

Da bismo se osjećali ugodno, potrebna nam je sigurnost. Svakom je čovjeku potreban prostor u kojem se osjeća opušteno i sigurno. Napustimo li naše skrovito područje, javljaju se brige i strahovi, jer riskiramo sljedeće: možemo pogriješiti, možemo ostati bez ikakve pomoći, možemo se osramotiti, možemo izgubiti dobar glas. Tko se ne upušta u nikakav rizik ostavlja sve po starom. Promijene i rast –također osobni rast- uspijevaju samo ako napustimo naše sigurnosno područje, te ako smo spremni riskirati, iako nas u početku nepoznato zabrinjava. Tko stalno radi ono što je oduvijek radio, i nadalje će dobivati ono što je oduvijek dobivao.

Saint Exupéry

Kao ptica među oblacima, i kao umilni biciklist, život pronalazi vlastitu ravnotežu samo u pokretu

G. Duhamel

Prema udruženju plesnih psihoterapeuta, psihoterapiju kroz pokret i ples definira se kao psihoterapijsku primjenu pokreta i plesa u kreativnom procesu s ciljem emotivne, kognitivne, fizičke i socijalne integracije.

Usmjerena je na ekspresiju osjećaja, oslobađanje napetosti, osvještavanje, razvoj i integraciju novih obrazaca kroz pokret i emocionalno iskustvo koje prati takve promjene.

No bez vlastitog iskustva cjeline i ocean i duge i glazba, samo su lijepi tuđi pabirci s polja stvarnosti, samo su slike na kojima nas nema, krhotine bogatstva koje nije naše. Lijepo je o tome vesti, diviti se nekim sukladnostima i simetrijama, ali dok čovjek ne provjeri taj vez na vlastitoj koži, on neće upoznati njegovu istinitost.

V.Krmpotić

Dramska terapija usmjerena je na razvoj kreativnih aspekata i pozitivnih resursa kako bi se pomoću njih mogli suočiti i raditi na onim nedovoljno razvijenim  psihološkim aspektima poput sramežljivosti, govorenja u javnosti, mucanja, nedostatnog samopoštovanja, straha od kontakta s drugima, različitim razinama socijalne fobije i anksioznosti.

U sigurnim uvjetima terapijskog miljea kreativnom dramatizacijom i igranjem uloga potiče se eksperimentiranje različitih uloga i osobnih aspekata, njihovo odbacivanje, ispravljanje i mijenjanje bez dugoročne obveze i posljedica.

Radi se sa otporima od preuzimanja novih uloga u stvarnom životu, pri čemu se olakšava mentalna sposobnost, fleksibilnost i mogućnost promjene različitih uloga u različitim situacijama.

Krajnji cilj je socio-emocionalna-kognitivno-fizička integracija te osobni rast uz toleranciju ambivalentnosti svakodnevnih uloga.

Glavni proces kojim se koristi je kreativna dramatizacija koja je usmjerena na povećanje svjesnosti o sebi, o vlastitom tijelu, mašti, osjetilima, na doživljavanje unutarnjeg i vanjskog svijeta, te pomaže u pronalasku i izražavanju izgubljenih dijelova sebe, u izgrađivanju osobne snage i samosvijesti. Kako bi interpretirali svijet i izrazili ideje, osjećaje, i ponašanja radi se na razvijanju sposobnosti korištenja i oslanjanja na sve dostupne izvore: vid, sluh, miris, dodir, okus, izraz lica, pokrete tijela, maštu, zamišljanje, imaginaciju, intelekt.

Kreativna dramatizacija predstavlja glumljenje /igranje života, nas samih. Mogu se igrati dijelovi i situacije iz života, ili snova, osjećaji, druge osobe. Igrajući te uloge postaje se svjesniji sebe, uključeniji, stvarniji, pronalazi se sebe, uspostavlja veza sa samim sobom i doživljava se na autentičan i jasniji način. Može se eksperimentirati sa novim načinima, novim ulogama, može se dopustiti potisnutim dijelovima da se pojave, može se biti spontani bez straha od posljedica koje obično blokiraju u realnom životu.

U tim procesima koristi se različitim medijima od lutaka, pješčanika, dramskog prikaza i procesa, igranja uloga, asocijacija, pantomime, kostimografije, pisanja, glasovne varijacije, crtanja, pokreta tijela…

Dopusti svomu tijelu da bude svjedok duši: da se svine od boli kad je njoj bolno – jer kako ćeš drukčije saznati, pozornost obratiti, muku njezinu uvažiti?

Dopusti mu da izbacuje iz sebe gvalje nezaborava, da grči srčano deblo na putu u krošnju pamćenja. Tako ćeš saznati da znaš i ono što ne znaš.

Dopusti mu da bude ekran na kojemu ćeš iščitavati poruke unutrašnjeg planeta; taj planet obuhvaća vanjski svijet, ali je vanjskom svijetu nepodatan – zato jer je svakomu manjem obuhvatu od sveobuhvata, neobuhvatan.

V.Krmpotić

Slikanje mi uvijek  pomaže pri rezoniranju, i rješavanju problema. Izraziti misao ne samo riječju, nego slikom i pokretom, predivan je i čaroban trik. Umjetnost treba biti put, instrument, ne samo cilj ili produkt. Umjetnost je predivna odskočnica  do:  znanosti, svijesti, znanja, istine, sebe, srži

D. Fo

Likovna terapija je oblik art-terapije koja se koristi likovnim medijima (slike, crteži, kolaž, modeliranje…)  kao načinom izražavanja i medijacijskim procesom u terapiji kroz koje se reflektiraju emocije, razvoj, sposobnosti, osobnost, interesi, brige, konflikti.

Likovni proces nije samo crtanje u klasičnom smislu nego i svaki oblik likovnog izražavanja, što može biti kidanje i gužvanje papira, rezanje, bušenje, špricanje boje, mrljanje, slikanje sa stopalima ili prstima, pravljenje predmeta,  modeliranje u glini, tijestu ili plastelinu, sastavljanje kolaža od fotografija, časopisa,  i sl.

Likovnom terapijom mogu se izraziti te pomiriti emocionalni konflikti, pospješuju se razvojni procesi, pa tako i psihoterapijski proces u okviru rasta, razvoja i sazrijevanja ličnosti, otkrivanja sebe i svojih pozitivnih resursa: potiče se samoosvještavanje, rješavanje problema, smanjuje anksioznost, povećava samopouzdanje, prorađuju traumatski doživljaji i negativni aspekti života.

Likovna terapija nije likovna radionica. Likovni proces u ovim radionicama zadire puno dublje, do razina do kojih riječi ne žele ili ne mogu doći.

Kreativnost je osnovna energije zahvaljujući kojoj i postojimo.  Pretpostavlja da svatko može izraziti sebe kroz crtež ili neki drugi likovni oblik, bez obzira  koliko to estetski lijepo ili tehnički pravilno izgledalo jer to nije ni važno. Važno je ono što crtež izražava i sadržava, te njegova emocionalna i komunikativna vrijednost. Važniji je proces crtanja od konačnog produkta. Kroz crtanje ili neki drugi kreativni proces prenosimo naš unutarnji svijet u vanjski, te ga možemo jasnije vidjeti, prepoznati, upoznati, raditi na njemu ili sa njime. 

Ono što je iza nas i ono što je ispred nas sitnica je u odnosu na ono što je unutar nas.

R.W. Emerson

Djelovanje emocija:

Prekretnice se najavljuju raznim neodređenim simptomima: duboki nemir, bezimena žudnja, neobjašnjiva dosada, osjećaj zaglavljenosti.

G. Krapinski

Emocije su temelj izgradnje selfa. Posljednja istraživanja  pokazuju kako su emocije ključne u samom procesiranju informacija, a ne da su posljedica kognitivnih procesa kako se ranije smatralo.

Neprocesuirane emocije iz prošlosti neprestano bojaju načine na koje vidimo i gledamo na sebe i svijet, tako utječući na naše aktualno ponašanje i  ne uvijek adekvatno donošenje odluka. Tek nakon što se te emocije prorade može  se ući u mirnije emocionalno i kognitivno stanje odakle se može živjeti iskrenije i donositi adekvatnije odluke. Osvještavanjem svojih emocija više im ne robujemo, već ih možemo koristiti poput dragocjenih vodiča.

Ali prije samog procesuiranja i rada na njima, u svakodnevnom životu upravo te zadržavane emocije čine nam mnogo problema te djeluju na nas razorno. Njihov učinak je toliko snažan jer obuhvaća različite unutarnje mehanizme koji pospješuju ignoriranje i potiskivanje tih teških osjećaja a odvijaju se kroz nekoliko tjelesnih sustava koji izgrađuju fizičke i emocionalne obrane:

mozak i živčani sustav, mišićni, endokrini i kardiovaskularni, probavni, dišni i energetski sustav.

Nefluidnim emocionalnim izražavanjem stvaraju se razne obrane koje nerijetko dovode do emocionalnog istresanja na druge ljude, agresivnog reagiranja ili povlačenja, pretjeranog reagiranja, okrivljavanja drugih osoba, uvjeta ili okolnosti za vlastite postupke, racionalizacije, zamjenjivanja emocionalne patnje sa razmišljanjem i drugim kognitivnim funkcijama, okrivljavanja, traženja trenutnih razloga i opravdanja za patnje iz prošlosti, projiciranja, podsvjesnog percipiranje unutarnjih osjećaja kao da su nametnuti vanjskim uvjetima, ograničavanja i sputavanja sebe, omalovažavanja drugih kako bi se osjećali moćnije...

Dugoročni emocionalni stres može dovesti do poteškoća u učenju jer su živčani putovi preopterećeni emocionalnim utjecajima.

Kronična fizička napetost kao odgovor na emocionalni stres može dovesti do slabe krvne cirkulacije, smanjujući otpornost imunološkog sustava i općenito negativno utječući na zdravlje, do glavobolje, trbuhobolje, usnog ulkusa, kožnih bolesti i alergija, mučnina, probavnih smetnji, gastritisa, raznih  tjelesnih boli, mišićnih grčeva i napetosti, loše krvne slika, problema sa spavanjem, noćnih mora,  poremećaja u prehrani, raznih psihičkih i psihosomatskih poremećaja i mnogih drugih…

Ne imajući druge mogućnosti od zadržavanja emocija  tijelo rezultira osjećajem težine, iritabilnošću, umorom, depresijom, pomanjkanjem entuzijazma, te osjećajima frustracije koji dovode i do ozbiljnijih fizičkih problema.

Traume su laži, izlike za koje se hvatamo kako bi opravdali svoju neodgovornost i nedostupnost prema osobnom rastu.

Perls

Utjecaj terapije:

Kako bi došlo do dublje i održive  emocionalne i ponašajne promjene potrebito je djelovati na više razina:  potrebita je neurološka promjena, živčana reorganizacija i neuroplastičnost mozga. Koristeći multimodalne aktivnosti kombinirajući fizička, energetska, emocionalna  i kognitivna iskustva, ekspresivna psihoterapija omogućuje uvjete koji dovode  do dublje neurološke promjene obrazaca funkcioniranja.

Dugotrajnoj promjeni pridonosi  i pomicanje s intelektualnog razumijevanja sebe ka emocionalnom doživljavanju sebe. Fizičko procesiranje osjećajnih iskustva  i dubinska prorada tih procesa u terapiji u dobrom terapijskom odnosu ključni su sastojak promjene u terapiji.

Emocijama usmjereni rad djeluje tako da se emocije koje iz pozadine utječu na ponašanje, stavove i odnose, ponovno proživljuju kroz sigurno ventiliranje i izražavaju u simboličkoj formi. Otpušta se emocionalni naboj, opušta tijelo i podržava klijent na povratku mirnom stanju i ravnoteži.

Ekspresivna ili art psiho terapija integrira psihološke, fiziološke i energetske koncepte Reicha, Lowena i Junga koji proučavaju kako tijelo, um, i emocionalna energija međusobno djeluju.

Razlikuju se 4 kategorije energije, emocija i ličnosti u tijelu i umu. Ta podjela predstavlja načine međusobnih djelovanja psihološke strukture, muskulature, emocija i energije:

1. Jezgra / self: Unutarnja energija koja dolazi iz središta tijela popraćena slobodnim i snažnim emocijama. Energija jezgre je uvijek zdrava, živa, snažna, spontana, pozitivna, fluidna, u pokretu prema ekspresiji i kreaciji, te ima moć samo regulacije i samoizlječenja. Kontakt sa tom energijom je bit svake terapije, te daje osjećaj snage, stvarnosti i istinitosti, živosti i optimističnosti.
2. Emocionalni sloj sastoji se od mišićnog tkiva i obavija jezgru a  predstavlja neriješene, neizražene ili blokirane pozitivne i negativne osjećaje. Sadrži emocionalne i energetske reakcije koje nisu bile prihvaćene od obitelji ili sredine i kreativnu energiju koja nije imala mogućnost izlaska. U takvim nezdravim i nezadovoljavajućim  interakcijama  unutarnja jezgra se ne može slobodno izraziti, već udara u mišićni oklop koji se suočava sa unutarnjim impulsima koji nisu prihvaćeni od izvana te ih kao katalizator prima na sebe i zadržava u svojim grčevima, napetostima i bolestima.
3. Oklop / sjena / podsvijest djeluje nesvjesno putem psiholoških i fizioloških oklopa i obrana kako bi blokirali, zadržali unutra i spriječili izlazak i pozitivne i negativne osjećaje i energiju koje nisu bile prihvaćene od vanjske sredine. Pri kontroliranju i sputavanju ekspresije tijelo se koristi  napetošću, sputanim disanjem te hormonalnom i neurološkom inhibicijom. U ovom sloju zaglavljena je velika količina pozitivne i prirodne ekspresije što se okreće u i manifestira kao: destruktivnost, prezir, bijes, tjeskoba, strah…
4. Ličnost / persona / maska / ego / svjesni self / fasada / socijalne uloge: u djetinjstvu svi smo učeni i poticani da razvijemo neku masku, na primjer da glumimo da smo sretni, ili zadovoljni jer nas takvima želi okolina. Često počinjemo vjerovati u tu masku kao u našu stvarnost, te se ponašamo kao da je ona naš stvarni, autentični self. Međutim kad se pojavi ponašanje koji nije u skladu s maskom ili kad se slojevi sudare može se pojaviti  osjećaj neuspjeha, zbunjenosti, nerazumijevanja, negativnih emocija…

Psihoterapijom se istražuju područja ispod maske. No kako bi to bilo moguće nužno je povjerenje. Ekspresivna psihoterapija pomaže u oslobađanju oklopa, kako bi  se energija  jezgre mogla ponovno izraziti u svom prirodnom toku.

Jasno je da kako se probijaju određeni slojevi i ulazi sve dublje, da se nailazi na niz negativnih emocija i strahova, ali treba imati na umu da su to samo obrane, jer ispod svega toga nalazi se jezgra. Što smo joj bliži, u procesu rada, otpori  su jači. Samo treba ustrajati.

Terapijom se uspostavlja prirodni odnos među slojevima, a kontakt slojeva vanjske persone  i unutarnje jezgre doprinosi većoj elastičnosti i  jačem osjećaju selfa i postojanosti.

Zadržavanjem emocija osjećaj povezanosti sa vlastitom snagom je ograničen. Osobni autoritet, živost, asertivnost i pozitivni osjećaj sebe je ograničen ukoliko emocije nemaju izlaza, rezultirajući niskim samopouzdanjem, depresijom i mnogim drugim fizičkim i  psihičkim poremećajima.

Cilj ekspresivne terapije je oslobađanje jezgre pozitivnih emocija.

Sposobnost doživljavanja cijelog spektra emocija ključno je za fizičko i mentalno zdravlje.

Što je to što nikad ne umire? To je ona vjerna sila koja nam je urođena, ona koja je veća od nas, koja priziva novo sjeme na otvoreno, na zlostavljana i jalova mjesta tako da nas može iznova zasijati. To je ta sila, njezina upornost, njezina odanost nama, njezina ljubav prema nama, često krajnje zagonetna, koja je kudikamo veća, kudikamo velebnija i kudikamo  drevnija od bilo koje do sad poznate. Naša jezgra.

C.P. Estes

Rezultati terapije usmjerene na emocije:

Polaznici ekspresivnih psihoterapija svjedoče mnogim promjenama na kognitivnom, socijalnom i emocionalnom i energetskom planu koje dovode do krajnje kreativne prilagodbe.

Neke emocionalne promjene su: mirnije raspoloženje, smanjena agresivnost, smanjena anksioznost, povećana asertivnost, povećano povjerenje, osjećaj slobode, ležernosti i ravnoteže, povezanost sa vlastitom snagom, osjećaj punine izvorima snage,  potencijala i kreativnosti, povećan osjećaj samoprihvaćanja, optimističniji pogled na budućnost.

Kognitivne promjene: povećana sposobnost koncentracije, pažnje i interesa u procesu učenja, povećana sposobnost kreativnog rješavanja problema, mentalna fleksibilnost…

Socijalne promjene: povećana sposobnost ostvarivanja pozitivnih kontakata, povećana volja i želja za sudjelovanjem,  asertivniji pristup, optimističniji pogled na svijet i druge.

Energetski učinak: pristup novim izvorima snage i obnova energije.

Nitko još nije pogledao sotoni u oči i prošao dolinom očaja  a da nije postao bolji!

O. Fellaci

Tko zna do kada ćemo igrati ovu apsurdnu igru koja nas drži na terenu protiv samih sebe, protiv naše vlastite životne energije, protiv radosti i ekstaze koje su primarne molekule i od kojih je sačinjeno naše postojanje.

Osho

Art terapija je oblik ekspresivne psihoterapije koja se ne bavi samo problemima i negativnim aspektima osobe nego otkrivanjem unutarnjih potencijala, kreativnih resursa, razvojem pozitivnih, jakih strana koje joj pomažu da se suoči s problemima, sagleda ih u novom svjetlu, bolje razumije i s njima se nosi na konstruktivniji način. Radi se na razrješavanju nedovršenih poslova i emocija kako bi se došlo do kognitivnog, energetskog, emocionalnog i fizičkog oslobađanja s ciljem povećanja sposobnosti donošenja kreativnih i racionalnih životnih odluka. Potiče se kreativna prilagodba, postizanje unutarnje stabilnosti, emocionalne svjesnosti i regulacije, te integracije i kreativne uporabe stečenih uvida.

Kao alat i primarni način komunikacije koristi se umjetničkim medijima i kreativnim izražavanjem (slikanje, crtanje, modeliranje, igra, pokret, govor tijela, glasanje, igranje uloga, različite projektivne tehnike) kako bi omogućila pristup vlastitim osjećajima i mislima, jer razgovorom često svjesno ili nesvjesno skrivamo prave misli i osjećaje od drugih ali što je još važnije i od nas samih.

Dokle god nesvjesno ne postane svjesno, ono će upravljati našim životima, a mi ćemo ga nazivati sudbinom

C. Jung

Sudbina nije stvar slučajnosti, već je stvar izbora; to nije nešto što treba čekati, već nešto što treba postići.

W. J. Bryan

Art-terapija se temelji na tradicionalnim psihoterapijskim teorijama, psihološkim aspektima kreativnog procesa, značajima imaginacije te povezanosti uma i tijela, emocionalnim svojstvima različitih umjetničkih materijala i tehnika, te iscjeljujućem aspektu samog bavljenja umjetnošću kroz trijadni odnos/proces klijent-terapeut- izričaj, ekspresiju putem umjetničkog medija i aktivnu participaciju.

Značaj kreativnosti  u terapiji odnosi se na njegovo dubinsko djelovanje,  lakše zaobilaženje otpora, facilitirajući efekt preobrazbe ojačavanjem imaginacije.

Imaginacija je sila koja privlači fizičke, emocionalne i mentalne energije u dinamički sklad dajući krila našoj duši. Kad je život mašte bogat i stvaralački,  u živom smo dodiru s ritmovima i porukama tijela srca i uma. Od svojih života stvaramo umjetnost  pa zračenje takvog kreativnog življenja privlači druge koji također žele živjeti punom dušom.

G. Roth

Odrastajući u okolini koja nas je od prvog dana počela oblikovati i  svakodnevno nas uvjetuje, stvaramo kalupe unutar kojih smo možda ostali zarobljeni, vezujemo se okovima sačinjenim od uvjetovanih učenja i slika o onom što se očekuje od nas, što je uredu, dopušteno, kakvi bi trebali biti da bi nas okolina prihvatila a pritom nerijetko gubimo kontakt sa našim stvarnim ja, sa našim stvarnim potrebama i potencijalima koje možda nikad nismo ni imali priliku otkriti.

Duboko potisnute i zarobljene ostaju želje, povrede, ljutnja, snovi, potrebe, pravi osjećaji koji nas čine jedinstvenim osobama, koji nas obogaćuju i sadrže ključ riznice blaga sakrivene u nama. Ti osjećaji imaju sposobnosti upravljanja našim životima upravo zato što ih nismo svjesni. Tek kada ih postanemo svjesni, kada ih oslobodimo, možemo ih razumjeti i po želji izmijeniti.

Što se tiče stvarnosti, ona je tek priča što su je drugi ispripovijedali o svijetu i tome kako se ponašati u njemu. Dakle ništa, neizmjenjivo! 

P.Coelho

Panta rei – sve teče. Sve je vječni protok energije. U svijetu nema mirovanja, pa tako ni u nama. Energija se uvijek kreće, ako je ne iskoristimo u kreativnom smislu, ako joj ne dozvolimo kretanje prema van,  ona će se okrenuti prema unutra, te djelovati destruktivno na nas. Ono što se ne prepoznaje, ne priznaje, potiskuje, i dalje kruži unutar nas djelujući destruktivno. Sve što trebamo jest ne zatomiti tu silu, jer tu leži naše najskrivenije blago, nego tu energiju pustiti u protok i umjesto destrukcije iskoristiti je za  konstrukciju, kreativnost, razvitak, moć, rast, cjelinu i kreativnu prilagodbu.

Upravo to je zadatak art-terapije koja se služi kreativnim procesom kao osnovnim medijem. I upravo u tom  terapijskom miljeu pruža se i nalazi adekvatan, siguran, podržavajući i prihvaćajući ambijent za takvo izražavanje i istraživanje.

Bilo kroz sliku, igru, glazbu, pokret  ili kreativno pisanje art-terapija stimulira osjetila podešavajući odnosno izoštravajući ih za nove neotkrivene dijelove sebe i tako facilitira samo-otkrivanje, promjenu, iscjeljenje, otvara širi dijapazon mogućnosti,  razbija okove prošlosti i nesvjesnog djelovanja, skida prašinu s našeg unutarnjeg blaga.

Ne zahtjeva nikakva umjetnička umijeća,  znanja, ni sklonosti crtanju, pisanju, plesanju već polazi od tvrdnje da smo svi kreativna bića sa pregršt zatomljenih potencijala koje treba otkriti. Ne obazire se ni na estetsku ni dijagnostičku vrijednost nikakvog izražaja, već  ono što je važno jest sadržaj izražaja i sama njegova ekspresija, prijenos unutarnjeg svijeta u vanjski.

 Dobili smo poziv da plešemo u „kneza na balu“, ne možemo više stajati u kutu i premišljati se o koracima. Moramo se uputiti, upustiti u njih. Konkretno u nauk, koji će možda, promijeniti našu sudbinu, to jest našu svijest, a to znači svijet. Pristajemo, dakle otvaramo se kao kuća prozorima i vratima.

V.Krmpotić

Iako se uglavnom misli da je art terapija isključivo likovna terapija, postoji više oblika same art terapije: likovna, dramska, glazbena, te terapija kroz  ples i pokret...