Kreativnost

Mašta, umjetnost i čeznuće – O´Donohue

Mašta je najvažnija, ona predstavlja uvid u buduće životne ljepote.

A. Einstein

Stvaranje umjetnosti je putovanje koje vrijedi života.

M. Craighead

Mašta je nadahnuta i nesmotrena svećenica koja protiv sviju želja i sviju sustava i ustrojstva ustraje na proslavljanju obreda prisutnosti na prognanim žrtvenicima odsutnosti.

Odsutnost je iznimno snažna tema i prisutnost upravo stoga što veliki dio našeg identiteta prebiva izvan dohvata, u tome nepoznatome i uvelike nespoznatljivom kraju. Iako je uglavnom odsutno iz naše svijesti, korijenje je nesvjesnog u velikoj mjeri odgovorno za mnogošto od onoga što se zbiva na površini, u danima našeg života. Budući da je mašta svećenica tog praga, ona spaja ta dva unutrašnja područja. Mašta sjedinjuje unutarnju prisutnost i unutarnju odsutnost našeg života – dnevnu svjetlost našeg ja po kojoj smo poznati, te noćno unutarnje ja čiji vidovi ostaju nepoznati čak i nama samima.

Umjetnik je onaj koji se prepušta životu mašte.

Umjetnik poučava samog sebe. Svakog umjetnika pokreće jedinstveno čeznuće. Nema nikakvih vanjskih, već gotovih karti koje bi umjetnika upućivale prema onome što žele stvarati. Svakog umjetnika progoni neki unutarnji glas koji mu ne dopušta nikakav osjećaj zadovoljstva dok ne stvori ono što se od njega zahtjeva.

Umjetnik se ne može ugnijezditi u jednodušnosti uobičajena pripadanja. Njegovo ga srce i gura do rubova na kojima vladaju drugačiji imperativi. Velika je osamljenost prisutna u stvaranju našeg izvornoga. Umjetnika ne prizivaju toliko iz vanjskog svijeta, koliko iz nepoznatih dubina njegove unutrašnjosti. Poziv na stvaranje dolazi s nekog drugog mjesta. Umjetnici su svećenici kulture. Ono nevidljivo prizivaju prema obliku u  kojem postaje nejasno vidljivo, tišinu prozivaju prema glasu, a nepoznato prema bliskosti. Umjetnici nam pomažu da sagledamo ono što postoji sakriveno.

Niti jedan umjetnik ne stoji osamljen na čistini. Svaki umjetnik izvire iz golemog pripadanja tradiciji, ali ipak ništa se ne ponavlja. On pripada na čudnovat način. U tradiciji prebiva u takvim dubinama da je čuje kako otkucava u njegovu srcu, ali ga ta tradicija ujedno navodi da se osjeća kao potpuni stranac koji za svoje čeznuće u njoj ne može pronaći odjeka. Iz toka te intimne čudnovatosti počinje izranjati nešto novo. Umjetnik je na neobuzdan način prizvan istini. Usprkos svim osobnim ograničenjima i nesigurnostima on mora izraziti ono što otkriva. Katkad su njegova otkrića veličanstvena.

U umjetnosti uočavamo ona područja u kojima  su granice našeg pripadanja postale pretijesne i otrovne. Umjetnik je uvijek i prije svega odan čeznuću. Ta voljnost da slijedi čeznuće „kamo god ono vodilo“ zahtijeva i omogućuje sve vrste novih mogućnosti pripadanja.

Vječni odjeci John O´Donohue

 

Čovjek mora biti jako maštovit želi li slijediti put znanja. Na putu znanja ništa nije onako kako bi to nama odgovaralo.

Castenada

Prepreke na putu kreativnosti

Svi moji kipovi bili su skriveni u komadima mramora, trebalo je samo skinuti višak!

Michaelangelo

Put do kreativnosti nije ni malo lak, ali se u potpunosti isplati! Zahtjeva napor jer na tom putu uspinjanja do kreativnosti trebamo otpustiti mnoge stvari, rasteretiti se bespotrebnog tereta, a toliko nepotrebnih kovčega nosimo sa sobom, nekorisnih a precijenjenih. Svi su toliko prepuni vlastitim ograničavanjima i kalupima. A ona su jako teška. Kad kažem kalup mislim na onaj dio nas koji smo godinama gradili kao obrane, onaj nametnuti dio trebanja i moranja, onaj uvjetovani dio koji nas sputava i ne dozvoljava da živimo našu fluidnu bit. Kalupi uključuju bilo kakve prosudbe o nama samima, ideje i koncepte o tome kako bi stvari “trebale biti”. To je glas koji obično sputava kreativni proces. Kalupi su prepreka koja nas sprječava a dopremo do sebe, da se izrazimo. Oni su poput barke, možemo se njima koristiti za doći na  drugu stranu obale, ali ne trebamo ih zato vući ili nositi na leđima kad stignemo na kopno ostatak života. Oni stvaraju karakter, određuju osobine naše ličnosti, određuju nas na neki način, što je u redu za neko vrijeme kada su bili potrebni, kada su nam te osobine bile potrebite za preživljavanje, međutim situacije su se promijenile, a te osobine u nama ostale su iste. Mi ih više ne trebamo. Sada od te takozvane ličnosti ili karaktera trebamo doći do nas samih, onoga što zaista jesmo. Trebamo doći do naše individualnosti, do naše jezgre, do osjećaja sebe.

A kalupi nam ne dopuštaju rast,  odlazak u visine. Sprječavaju protok energija iz nepoznatog u nama. Od njih dolaze sva naša ograničenja i obrane. Moramo ih napustiti, a to nije lako, već zna biti i bolno. Toliko ih nosimo da su postali dio nas. Možda čak su se čak i urezali u kožu pa ni ne znamo što je kalup, a što smo mi. Nailazimo na otpore. Hvatamo se za naše identitete, varljive slike o sebi.

Sve što trebamo biti jest otvoreni, spontani, prisutni, dostupni.

Ti interni i suptilni aspekti svijesti  pomažu i u stvaranju više eksterne vrste ukalupljenog gledanja na stvari koje također predstavljaju prepreku kreativnosti. Skloni smo snažno prosuđivati druge, sebe i stvarnost u kojoj živimo, na načine koji ograničavaju kreativno izražavanje.  "Pogreška koju svi činimo je to što mislimo da postoje određeni standardi koje moramo zadovoljiti kako bismo osigurali svoje mjesto u univerzalnoj hijerarhiji. Ali hijerarhije u umjetničkom izražavanju ne važe, niti su univerzalne. One su osobne." (M.Rhue)  Ono što treba slijediti i po čemu se treba ravnati jedino je vlastiti osjećaj. Napredak je kada se prepozna taj djetinji osjećaj, osjećaj nevinosti, iskrenosti, spontanosti, osjećaj opuštenosti koji omogućava impulsima da prodru kroz formu, osjećaj uzbuđenosti i uzvišenosti, povezanosti, energije...

Jer sve što je bitno na kraju života jest kako smo živjeli život, kako smo živjeli svaki trenutak života. Je li bio iskren, radostan, jesmo li ga slavili, jesmo li se izrazili, jesmo li stvarali?

Kao što Van Gogh reče: “Ne nalazim već tražim.  Mislio sam da to znači: stalno tražiti a nikada ne potpuno naći. Mislio sam da to znači suprotno od onoga: znaš našao sam. Kad kažem da sam umjetnik,  pod time mislim: Ja tražim, ja se borim, ja sam dušom i srcem za to.

I. Stone

Udar groma ili stil života

Kreativnost nije izražena u proizvodu, nego se izražava u procesu uobličavanja. Kreativnost je davanje oblika iskustvu vlastitog unutarnjeg jastva u odnosu na okolni svijet, pa bio taj oblik opipljiv poput stvaranja djeteta ili slike, ili neopipljiv kao što je to zamisao, odnos ili ples!

M.Gray

Mnoge se  kvalitete kreativnosti  kao npr.  intuicija, kreacija, živost, volja, energija, veselje, snaga, osjećajnost, fleksibilnost, kontakt i suosjećanje  mogu njegovati i stimulirati vjerovanjem u osobnu kreativnost, oslobađanjem od predrasuda, preciznim opažanjem i znatiželjnim pitanjima. Kreativnost se može učiti i razvijati kontinuiranom primjenom raznih tehnika i metoda.  Jer kreativnost nije trenutak vanzemaljske inspiracije koja će nas opaliti poput groma, ili trenutak nastajanja briljantne ideje, nego način življenja. Odluka. Stav o sebi i životu. Način promatranja sebe i stvari oko sebe.

Mnogi umjetnici i znanstvenici svjedoče kako je genijalno djelo proizvod dugog i napornog rada izvan okvira uobičajenog isprobavajući do tad čudne i neuobičajene metode, uslijed kojeg je došlo do  produbljenja svijesti o datoj materiji, te je svaki novi uvid dovodio do daljnjih, prethodno nedokučivih uvida,  a ne proizvod bljeska  inspiracije o nekoj materiji o kojoj se ništa, ili sasvim malo znade.

Instant vrijedna rješenja ne postoje (to je samo laž modernog društva prezentirana medijima kako bi se mi obični smrtnici zavarali, kako bi nama drugi lakše vladali i upravljali). Kreativnost je produkt rada, svjesnosti, traženja novih i različitih rješenja, riskiranja, eksperimentiranja i fokusa na rezultate i to je činjenica koju će potvrditi većina profesionalnih kreativaca.

Naša individualna sudbina je ostvarenje naših jedinstvenih darova. Ono što istinski čeznemo raditi je ono što trebamo raditi. Prema mojem iskustvu, kad se ljudi povežu  sa svojom kreativnom snagom i iz nje djeluju, nemoguće postaje moguće i neuroze postaju nevažne. Kakvi god da su vaši darovi, naša je odgovornost i naša privilegija da ih oživimo. To znači činiti sve što treba, da bismo našu kreativnost učinili plodnom. Ne dajte da vas okolnosti obeshrabre. Što god želite napraviti, napravite sada. Uvjeti su uvijek nemogući!

C.P.Estes

Samo za odabrane pojedince ili svakog čovjeka…

Svi imamo sposobnost kreativne integracije, bez obzira na to jesmo li postolari ili balerine. Trebamo samo odlučiti da ne prihvaćamo ništa manje od toga da smo potpuno živi, da se pokrenemo, budemo ono što jesmo i dijelimo svoje darove.

G Roth

Kreativnost je prisutna u svima nama. Sve može biti kreativno, mi smo oni koji unose tu kvalitetu u podražaj. Kreativnost je običaj, navika, unutarnji stav, način na koji gledamo stvari i pristupamo im te na taj način oplođujemo razne aspekte našeg života.

Ne može svatko biti slikar, ili plesač, ali svatko zasigurno može biti kreativan.

Mi ljudi smo sami po sebi kreativna bića. Krećući se ka svom izvoru iznutra možemo stvoriti izuzetna djela izvana. Nije važno koji oblik poprima naša kreativnost. Važno je da izražavamo naše jedinstvene darove i kreativan potencijal, dopuštajući im izraz u unutarnjem i vanjskom životu. Kroz prepuštanje stvaralačkom tijeku možemo otkriti što je ono što nas koči u prepuštanju životu.

Značaj kreativnosti ne treba biti povezan sa velikim umjetničkim djelima, već s činjenicom da uspijevamo iskusiti nove stvari, uspijevamo u svom iskustvu stvoriti si dimenziju života u kojoj djeluje ista sila koja vodi i vuče jednog Leonarda,  jednog Michelangela, jednog Beethovena, jednog Prousta do Stvaranja.

Zato trebamo skupiti hrabrost i postaviti si zadatak pobuđivanja u nama te kreativne dimenzije, kroz koju se osjećamo živima i kreativnima. Nije slučajan odabir riječi pobuđivanje. Pobuđuje se nešto što je živo i što je bilo budno, a to znači  da je kreativna dimenzija živa i da postoji, i da je oduvijek postojala u našim životima, inače svijet ne bi ni mogao nastati. Treba je samo probuditi.

Ako ne možemo izmamiti svoju kreativnost to ne znači da ju ne posjedujemo, već da je samo potisnuta zbog predrasuda koje imamo.

Nažalost razvoj kreativnost uvjetovan je utjecajima raznih internih i eksternih faktora kao što su osobnost, senzibilitet, odgoj, obrazovanje, društveno okruženje, okolina i uvjeti odrastanja koji utječu na našu percepciju o samima sebi kao kreativnim ili nekreativnim osobama.

Svi imamo potencijala za kreativnost!

Upravo kuhanje novih stvari, novih smjerova, predanosti vlastitoj umjetnosti i radu, ono što stalno hrani divlju, izvornu dušu. One ju hrane i uzdržavaju u našoj psihi. Bez te kreativne vatre, tog kuhanja novih ideja, stvaranja, naše velike ideje, originalne zamisli težnje i čežnje ostaju sirove, a mi ne osjećamo ispunjenje.

C.P.Estes

 

Destruktivnost - kreativnost

S tobom same nevolje, tvoje je djelo marginalno i neprihvatljivo. Pa, što je onda rješenje? Krenuti dalje i izboriti se. Pokupiti već jednom tu olovku, pritisnuti ju o papir i prestati cviliti. Pisati. Pokupiti taj kist i biti gadni prema sebi za promjenu, slikati. Plesači, odjenite tu košuljicu, svežite vrpce u svojoj kosi, oko struka, oko gležnjeva i recite tijelu neka izvoli. Plešite. Glumci, dramaturzi, pjesnici, glazbenici i svi ostali. Uglavnom, prestanite pričati! Nemojte više reći ni riječi dok ne postanete to što jeste. Zatvorite se u sobu, ili pak na čistinu pod nebom. Stvarajte svoju umjetnost. Uglavnom, stvar se ne može smrznuti ako se kreće. Pa onda krenite. I krećite se! Hladnoća za kreativnost, veze i sam život predstavlja poljubac smrti.

C.P.Estes

Ako slijedimo samo ono što već poznajemo, kad-tad ćemo postati destruktivni jer nema napretka, jer se vrtimo u istom krugu koji neko vrijeme može biti uspješan, ali samo neko vrijeme. Priroda zahtjeva rast, bujanje. Zahtjeva kreativnost. A za kreativnost potrebna je i doza rizika. Rizika da se napuste ustaljeni obrasci razmišljanja i ponašanja, da se pokuša koji novi smjer, usudi na novi korak.

Jer postoje samo dva načina življenja: kreativno ili destruktivno. Energija ne nestaje, niti se gasi, ona samo mijenja svoj oblik. Ako se naša energija ne kreće prema stvaranju, ona će se nastaviti kretati, međutim, ne imajući priliku slobodnog toka postat će destruktivna. Energija ne može čekati, ima potrebu izraziti se, prema tome, ako izbjegavamo iskoristiti ju, izraziti, kreirati, biti kreativni, energija će i dalje kružiti unutar nas. Zagušena energija neće imati druge nego se okrenuti u svoji drugi pol, i postati destruktivna i oblikovati se u obliku depresije, bijesa, autodestrukcije, bolesti ili u nekom drugom vidu.

Zato tu autodestruktivnu silu u našim dubinama možemo i moramo osvijestiti i preraditi ju. Jedna od najjednostavnijih metoda jest kroz kreativne procese, kroz koje možemo ponovo doći u kontakt sa izvornom energijom.

Pisanjem, slikanjem, pisanjem,ve perseest. To znači itim materijalima i oblicima i i povjerenja.održavajući, povjerljiv ambijent u kojem podržava kl meditiranjem, plesom, te stapanjem sa čistom prirodom, svuda oko nas imamo priliku jednostavnije i spontanije oživiti te kreativne procese i živjeti ih.

Kreativnost je nužna kako bi mogli odbaciti zastarjele modele verbalne manipulacije, prikrivanja i potiskivanja stvarnih osjećaja, kao i misli, koje zbog straha njihova izražavanja i puštanja na slobodu, gušimo u sebi. Koje li zablude. Upravo to njihovo držanje pod kontrolom jest ono što stvara destrukciju i vezanost, a ne njihovo puštanje na slobodu od čega zaziremo, jer su nas tako učili pa to onda valjda tako treba biti. I tako bi se taj ustaljeni proces nastavio vrtiti u krugu da ne prizovemo u pomoć naš najdragocjeniji dar prirode,  našu bit – kreativnost!

Ako se prepustimo našem kreativnom vodstvu u sigurnim smo rukama. Iako mnogo puta izgleda ludo, nelogično, čak i suprotno zdravom razumu, naposljetku se pokaže da je upravo taj iskorak iz poznatog, ta mrlja, rupa ili greška u iscrtavanju putanja bila novi pravac kojim je trebalo poći. Ako se prepustimo svojoj kreativnosti, možemo biti mirni i s vedrinom promatrati proces koji se odvija u nama, otkrivati nove putove. Jer  kreativnost zna kuda ide iako nam je malo kad jasna. Naša kreativnost dio je sveopće kreativnosti. Povezana je s izvorom prirode i svijeta na nekoj drugoj, puno dubljoj dimenziji i ima inteligenciju koja je drugačija od one naše, poznate pomoću koje inače predviđamo, planiramo i projiciramo putanje svojih života.

Kada se jednostavno prepustimo onom što se događa, procesu, kada  plešemo, slikamo, nešto stvaramo, kada ne uvjetujemo pokret ili smjer kista, odabir boje, kada dozvolimo unutarnjem vodstvu da nas vodi, prepuštamo se njegovoj mudrosti, prepuštamo se tom kreativnom procesu, a mi sa svim svojim naučenim znanjem i ograničenjima nestajemo, tada nestaju sve prepreke, tada ulazimo u nepoznatu nam sferu, napuštamo poznato,  tada nastupa kaos. Možda zastrašujući kaos kojeg je teško izdržati, ali upravo tada ništa nije nemoguće. Upravo u kaosu se stvara mogućnost novih sklapanja, novih poredaka, novih djela, novina, rađanja, stvaranja. To je oslobađajući ali zastrašujući osjećaj odlaska u nepoznato, u nepredvidljivo kada se prepuštamo bez straha, vjerujući, intuitivno znajući da će nas nepoznato odvesti na pravo mjesto.

Sve što trebamo je biti blesavi, otkačeni, povjerljivi prema sebi i kozmosu, u srcu…prepustiti se nevjerojatnoj inteligenciji onoga što nas okružuje, što nas pokreće, osjetiti se djelom toga i ne podlijeći strahu.

 

Ljudi se razbole i polude jer ne mogu osloboditi akumuliranu energiju, što čini da se ona nastavlja skupljati, do same eksplozije. Tajna zdravlja se krije u oslobađanju svega što je potisnuto u nama, u odbacivanju kako bi  ostali nevini, svježi, mladi, zdravi. Psihološko zdravlje nema nikakve veze sa kontrolom. Zdravlje je prirodno stanje. Ako kontroliraš svoju srdžbu, jednog dana ćeš odjednom shvatiti kako zapravo ona kontrolira tebe. Oslobodi je. Dopusti joj da ode. Vjerujem u izražavanje energije, u katarzu, i smatram da je to jedini put k zdravlju. Ostati zdravi u bolesnom svijetu je preteški zadatak jer osobe koje te okružuju prepune su svakakvih bolesti: srdžbom, seksom, ljubomorom, zavišću, posesivnošću, mržnjom. Od malih nogu učili su ih da se kontroliraju i postali su poput vulkana, žive sjedeći na vulkanu. Zato trči, skači, pleši, pjevaj i stvaraj, stvaraj i stvaraj. Ekstaza je uzvišena sloboda. Ironija je da zapravo ne trebamo nigdje poći kako bi je pronašli. Ona je tu. Ona je naše najdublje središte, ona je naša esenca. Ako je odlučiš pronaći, možeš je pronaći u ovom istom trenutku. Ne treba se odgađati ni za djelić sekunde. Prava žeđ može otvoriti njena vrata. Jaki puls, pritisak hitnoće može te učiniti slobodnim u ovom istom trenutku, sada.

Osho

Kreativnost kao osnova mentalnog zdravlja…

Potreba da se nešto stvara jest prva zraka svijetla u zamračenoj duši.

xxx

Kreativnost je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Većina ostalih definicija polazi od iste pretpostavke da je kreativnost umijeće stvaranja novog i drugačijeg kombiniranjem i spajanjem postojećeg, možda naizgled nespojivog. Upravo zato je osnova mentalnog zdravlja.

Psihički problemi se javljaju u situacijama kada se nalazimo blokirani u ili pred problemom, kada se vrtimo u istom  nefunkcionalnom obrascu ponašanja i ne uspijevamo ga promijeniti. Da bi se situacija mogla bolje sagledati, trebamo joj pristupiti sa što više mogućih aspekata, različitih perspektiva.

U tu svrhu psihoterapija se služi različitim kreativnim metodama kako bi se omogućili različiti pogledi na situaciju, stvorili novi putovi dolaženja do informacija, isprobale različite metode, omogućili novi doživljaji, otkrili dotad nepoznati osjećaji, pružile nove perspektive pogleda na stvari i probleme. Kako bi se pružila šansa eksperimentiranja novih modusa reagiranja…

            Kreativnost je i psihološki cilj  i urođeni poriv.

Kreativnost je čarolija, duh, energija, sila, moć, odnosno psihološkim rječnikom rečeno mentalna snaga stvaranja novog, drugačijeg, kombiniranja različitih elemenata, spajanja nespojivog u svim područjima primjene od umjetnosti do stvarnog života kojom

odbacujemo sve što imamo i jesmo, kojom možemo poderati i razdrapati do sada dugo sastavljani obrazac življenja, prošlosti, identiteta, ili onog čime nismo zadovoljni, i na temelju sadašnje inspiracije od tih dijelova s mogućnošću kombiniranja u svim smjerovima, skidanja viškova, i nadodavanja novih elemenata izgraditi vlastitu stvarnost, novog sebe. Uzeti dijelove svojeg života i spojiti ih u jedinstvenu cjelinu po trenutnom nadahnuću. Ono što volimo, i ne volimo, želimo i ne želimo, modelirati po vlastitoj volji dok ne dobijemo oblik koji želimo živjeti, stvaramo svoju skulpturu života, sebe.

A tu je i jedan drugi aspekt osim same neizmjerne ljekovitosti stvaranja a to je  i mudrost simboličkog procesa kao produkta kreativne aktivnosti koji nam prenosi  neizmjerno znanje iz naše nutrine. Kad si samo pomislim koliko sam stvari naučila iz svojih djela. Netko bi pomislio da se producira ono što se znade. Da, ako se to znanje odnosi na dubinske, ne uvijek svjesne procese. Kao što znamo tijelo je u direktnom odnosu sa tim procesima i stoga znatno lakše i fluidnije stvara prema tim zakonitostima bez kognitivne sprege ako mu se prepustimo. Uvjerila sam se i dalje se svakim danom ispočetka uvjeravam da sam uvijek neizmjerno mnogo učila  i još uvijek naučim iz svojih slika i radova tek nakon što ih napravim, prenesem u vanjski svijet. Prije samog stvaranja ne znam ništa, samo osjećam impuls, radim kako bih saznala. Nekad odmah po nastanku, a nekad i mnogo vremena poslije oni mi same počinju pričati. Uče me o procesima koji su se odvijali negdje u dubini. Stvarajući radove, nisam ih bila svjesna, ali sam ih primjenjivala na simboličkom nivou a tako ih zapravo i proživljavala. Mijenjala se, mada ne bila svjesna toga. Stvarajući radove prolazeći kroz  razne procese koristila sam razne i čudnovate tehnike i metode, za koje sada shvaćam, trebam samo promatrati u prenesenom značenju i primijeniti na život kad to poželim, iskoristiti ta saznanja i u stvarnom životu. Koliko sam samo naučila od sebe preko svojih radova  i načina njihova stvaranja koji su bili znatno oslobođeniji nego što je samo ponašanje u stvarnom životu. Neizmjerno puno, koliko god da mi u tom trenu stvaranja nije, kao ni danima, mjesecima kasnije, ništa bivalo jasno. To je za mene čarolija. Nesvjesno uvijek traži neki način kako bi komuniciralo s nama, a mi smo tako rijetko voljni ga poslušati. A toliko mnogo ima za nas naučiti.

To je istina… A opet, istina nije ništa…Istina je jedino da se treba stvarati sebe, stvarati! I jedino onda, može se pronaći!

L.Pirandello

Zbog čega toliko buke oko kreativnosti?

Život je sirovi materijal koji vrišti da se pretvori u umjetnost – umjetnost preživljavanja i življenja ukorijenjena u istini, izrezbarena u poeme, u pjesme, u albume, u komunikaciju izravno iz srca.

G. Roth

Jedan kreativan čin može navesti bujicu da prođe kroz kamen.

Nedovoljno jasno ili uvjerljivo? Možda preapstraktno?

Evo onda još nekoliko misli različitih umova, različitih stajališta koje  tek naznačuju dubinu i nužnost tog procesa za život:

Kreativnost je život. Postanak. Stvaranje. Životna snaga na djelu.

Kreativnost je Duh. Sloboda. Individualnost. Pokretačka sila.

Kreativnost je  put  kroz strahove i blokade, do slobode, fluidnosti i individualnosti.

Kreativnost je stvaranje, a stvaranje je čin donošenja nevidljivog na vidljivo, pretvaranje nedodirljivog u opipljivo, donošenje nečega s one strane, pretvaranje duhovnog u materijalno.

A najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti...

Kreativnost je obveza prema ljepšem, veselijem, vedrijem, šarenijem, plesnijem življenju.

Kreativnost je obveza prema nama samima, da kontinuirano stvaramo svoju bit, svoje postojanje na putu rasta, promjene, svijesti, da budemo spremni svakog trena spaliti sebe kako bi se ponovno rodili.

Kreativnost je kvaliteta koju unosimo u svakodnevni život, u ono što radimo. To je stav, unutrašnji stil življenja i način gledanja na stvari.

Potreba za stvaranjem (življenjem, pričanjem, druženjem, kuhanjem, vrtlarenjem, slikanjem, plesanjem, pisanjem...) je glas božanstva u nama. Nije bitno što stvaramo, važno je da stvaramo. U samoj kreaciji, u tom procesu se dešava nešto što nadilazi našu svijest. Ne okupiramo se tehnikama, znanjima, ograničenjima i okvirima, već tražimo izlaz, nove kombinacije i načine. Slijedimo nepoznato, slijedimo novo! Izražavamo se, riskiramo, probijamo putove koje još nitko nije. Spajamo se s unutarnjim, s onostranim.

Kreativnost je unutarnja potreba, impuls koji dolazi iz dubokih dubina kako bi izrazio duhovnost, povezanost s onostranim, sa kozmosom. Razumijevanje je sekundarno. Bitno je osjetiti taj impuls kako se budi u nama, dopustiti mu da nas preuzme i dozvoliti mu da se izrazi.

Kreativni možemo biti iz bilo kojeg djela sebe, pa se i osjećaji poput straha, tjeskobe, povrijeđenosti, nesigurnosti, ljubavi, tuge, čežnje, bijesa, mržnje, ljutnje, žalosti, boli, radosti, mira, nemira i mnogi drugi izmjenjuju i kroz kreativan proces  oslobađaju, transformiraju i oplemenjuju. Sposobnost izražavanja emocija i njihovih suprotnosti dolazi upravo iz umjetničkog principa življenja na granici.

Umjetnik živi na granici. Za njega napetost između suprotnosti predstavlja izvor kreativne energije, pri čemu je sinteza ili transcendencija suprotnosti cilj kreativnog procesa. Iz te sinteze suprotnosti rađa se novo: pogled umjetnika prodire u i prelazi kaos u njemu nalazeći forme, novi poredak, nove suprotnosti.

Kreativni izbor implicira izdržavanje te tenzije, te frustracije koju prouzrokuju suprotnosti, koja predstavlja izvor energije i kreativnog impulsa.

Suprotnosti simplificirane, svedene na krajnosti predstavljaju dobro i zlo, svjetlo i tamu u cjelokupnom metaforičom značaju. Kreativan čovjek pristaje živjeti njihovu/svoju konfliktuoznost i na taj način dolazi do dubljih izvora svoje energije i ima mogućnost uvijek iznova kreirati nove poretke sebe i svojeg života. Jer suprotnosti su izvor energije, u suprotnostima se nalazi harmonija.

Dok stvaramo blješte nam oči, riječi izlaze u melodiji, lica se zažare životom, sama kosa kao da jače sjaji. Uzbuđuju nas ideje, uspaljuju mogućnosti, misli  strastveno obuzimaju i u tom trenutku, kao i od velikih rijeka, očekuje se da poteknemo i ostanemo u stalnom tijeku na svojem kreativnom putu. Tako se osjećamo ispunjenima. To je kreativan život. Sazdan je od božanskog paradoksa. Da bismo mogli stvarati moramo biti spremni i da budemo krajnje glupi, da sjedimo na prijestolju, na leđima magarca i da nam rubini ispadaju iz usta. Onda će rijeke poteći, onda možemo stajati u bujici i pustiti da nas preplavi.

C.P.Estes