Kreativnost kao osnova mentalnog zdravlja…

Potreba da se nešto stvara jest prva zraka svijetla u zamračenoj duši.

xxx

Psihički problemi se javljaju u situacijama kada se nalazimo blokirani u ili pred problemom, kada se vrtimo u istom  nefunkcionalnom obrascu ponašanja i ne uspijevamo ga promijeniti. Da bi se situacija mogla bolje sagledati, trebamo joj pristupiti sa što više mogućih aspekata, različitih perspektiva.

U tu svrhu psihoterapija se služi različitim kreativnim metodama kako bi se omogućili različiti pogledi na situaciju, stvorili novi putovi dolaženja do informacija, isprobale različite metode, omogućili novi doživljaji, otkrili dotad nepoznati osjećaji, pružile nove perspektive pogleda na stvari i probleme. Kako bi se pružila šansa eksperimentiranja novih modusa reagiranja…

            Kreativnost je i psihološki cilj  i urođeni poriv.

Kreativnost je čarolija, duh, energija, sila, moć, odnosno psihološkim rječnikom rečeno mentalna snaga stvaranja novog, drugačijeg, kombiniranja različitih elemenata, spajanja nespojivog u svim područjima primjene od umjetnosti do stvarnog života kojom

odbacujemo sve što imamo i jesmo, kojom možemo poderati i razdrapati do sada dugo sastavljani obrazac življenja, prošlosti, identiteta, ili onog čime nismo zadovoljni, i na temelju sadašnje inspiracije od tih dijelova s mogućnošću kombiniranja u svim smjerovima, skidanja viškova, i nadodavanja novih elemenata izgraditi vlastitu stvarnost, novog sebe. Uzeti dijelove svojeg života i spojiti ih u jedinstvenu cjelinu po trenutnom nadahnuću. Ono što volimo, i ne volimo, želimo i ne želimo, modelirati po vlastitoj volji dok ne dobijemo oblik koji želimo živjeti, stvaramo svoju skulpturu života, sebe.

A tu je i jedan drugi aspekt osim same neizmjerne ljekovitosti stvaranja a to je  i mudrost simboličkog procesa kao produkta kreativne aktivnosti koji nam prenosi  neizmjerno znanje iz naše nutrine. Kad si samo pomislim koliko sam stvari naučila iz svojih djela. Netko bi pomislio da se producira ono što se znade. Da, ako se to znanje odnosi na dubinske, ne uvijek svjesne procese. Kao što znamo tijelo je u direktnom odnosu sa tim procesima i stoga znatno lakše i fluidnije stvara prema tim zakonitostima bez kognitivne sprege ako mu se prepustimo. Uvjerila sam se i dalje se svakim danom ispočetka uvjeravam da sam uvijek neizmjerno mnogo učila  i još uvijek naučim iz svojih slika i radova tek nakon što ih napravim, prenesem u vanjski svijet. Prije samog stvaranja ne znam ništa, samo osjećam impuls, radim kako bih saznala. Nekad odmah po nastanku, a nekad i mnogo vremena poslije oni mi same počinju pričati. Uče me o procesima koji su se odvijali negdje u dubini. Stvarajući radove, nisam ih bila svjesna, ali sam ih primjenjivala na simboličkom nivou a tako ih zapravo i proživljavala. Mijenjala se, mada ne bila svjesna toga. Stvarajući radove prolazeći kroz  razne procese koristila sam razne i čudnovate tehnike i metode, za koje sada shvaćam, trebam samo promatrati u prenesenom značenju i primijeniti na život kad to poželim, iskoristiti ta saznanja i u stvarnom životu. Koliko sam samo naučila od sebe preko svojih radova  i načina njihova stvaranja koji su bili znatno oslobođeniji nego što je samo ponašanje u stvarnom životu. Neizmjerno puno, koliko god da mi u tom trenu stvaranja nije, kao ni danima, mjesecima kasnije, ništa bivalo jasno. To je za mene čarolija. Nesvjesno uvijek traži neki način kako bi komuniciralo s nama, a mi smo tako rijetko voljni ga poslušati. A toliko mnogo ima za nas naučiti.

To je istina… A opet, istina nije ništa…Istina je jedino da se treba stvarati sebe, stvarati! I jedino onda, može se pronaći!

L.Pirandello