Zbog čega toliko buke oko kreativnosti?

Život je sirovi materijal koji vrišti da se pretvori u umjetnost – umjetnost preživljavanja i življenja ukorijenjena u istini, izrezbarena u poeme, u pjesme, u albume, u komunikaciju izravno iz srca.

G. Roth

Jedan kreativan čin može navesti bujicu da prođe kroz kamen.

Nedovoljno jasno ili uvjerljivo? Možda preapstraktno?

Evo onda još nekoliko misli različitih umova, različitih stajališta koje  tek naznačuju dubinu i nužnost tog procesa za život:

Kreativnost je život. Postanak. Stvaranje. Životna snaga na djelu.

Kreativnost je Duh. Sloboda. Individualnost. Pokretačka sila.

Kreativnost je  put  kroz strahove i blokade, do slobode, fluidnosti i individualnosti.

Kreativnost je stvaranje, a stvaranje je čin donošenja nevidljivog na vidljivo, pretvaranje nedodirljivog u opipljivo, donošenje nečega s one strane, pretvaranje duhovnog u materijalno.

A najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti...

Kreativnost je obveza prema ljepšem, veselijem, vedrijem, šarenijem, plesnijem življenju.

Kreativnost je obveza prema nama samima, da kontinuirano stvaramo svoju bit, svoje postojanje na putu rasta, promjene, svijesti, da budemo spremni svakog trena spaliti sebe kako bi se ponovno rodili.

Kreativnost je kvaliteta koju unosimo u svakodnevni život, u ono što radimo. To je stav, unutrašnji stil življenja i način gledanja na stvari.

Potreba za stvaranjem (življenjem, pričanjem, druženjem, kuhanjem, vrtlarenjem, slikanjem, plesanjem, pisanjem...) je glas božanstva u nama. Nije bitno što stvaramo, važno je da stvaramo. U samoj kreaciji, u tom procesu se dešava nešto što nadilazi našu svijest. Ne okupiramo se tehnikama, znanjima, ograničenjima i okvirima, već tražimo izlaz, nove kombinacije i načine. Slijedimo nepoznato, slijedimo novo! Izražavamo se, riskiramo, probijamo putove koje još nitko nije. Spajamo se s unutarnjim, s onostranim.

Kreativnost je unutarnja potreba, impuls koji dolazi iz dubokih dubina kako bi izrazio duhovnost, povezanost s onostranim, sa kozmosom. Razumijevanje je sekundarno. Bitno je osjetiti taj impuls kako se budi u nama, dopustiti mu da nas preuzme i dozvoliti mu da se izrazi.

Kreativni možemo biti iz bilo kojeg djela sebe, pa se i osjećaji poput straha, tjeskobe, povrijeđenosti, nesigurnosti, ljubavi, tuge, čežnje, bijesa, mržnje, ljutnje, žalosti, boli, radosti, mira, nemira i mnogi drugi izmjenjuju i kroz kreativan proces  oslobađaju, transformiraju i oplemenjuju. Sposobnost izražavanja emocija i njihovih suprotnosti dolazi upravo iz umjetničkog principa življenja na granici.

Umjetnik živi na granici. Za njega napetost između suprotnosti predstavlja izvor kreativne energije, pri čemu je sinteza ili transcendencija suprotnosti cilj kreativnog procesa. Iz te sinteze suprotnosti rađa se novo: pogled umjetnika prodire u i prelazi kaos u njemu nalazeći forme, novi poredak, nove suprotnosti.

Kreativni izbor implicira izdržavanje te tenzije, te frustracije koju prouzrokuju suprotnosti, koja predstavlja izvor energije i kreativnog impulsa.

Suprotnosti simplificirane, svedene na krajnosti predstavljaju dobro i zlo, svjetlo i tamu u cjelokupnom metaforičom značaju. Kreativan čovjek pristaje živjeti njihovu/svoju konfliktuoznost i na taj način dolazi do dubljih izvora svoje energije i ima mogućnost uvijek iznova kreirati nove poretke sebe i svojeg života. Jer suprotnosti su izvor energije, u suprotnostima se nalazi harmonija.

Dok stvaramo blješte nam oči, riječi izlaze u melodiji, lica se zažare životom, sama kosa kao da jače sjaji. Uzbuđuju nas ideje, uspaljuju mogućnosti, misli  strastveno obuzimaju i u tom trenutku, kao i od velikih rijeka, očekuje se da poteknemo i ostanemo u stalnom tijeku na svojem kreativnom putu. Tako se osjećamo ispunjenima. To je kreativan život. Sazdan je od božanskog paradoksa. Da bismo mogli stvarati moramo biti spremni i da budemo krajnje glupi, da sjedimo na prijestolju, na leđima magarca i da nam rubini ispadaju iz usta. Onda će rijeke poteći, onda možemo stajati u bujici i pustiti da nas preplavi.

C.P.Estes