Mijenjam se od mene do mene i opet od mene do mene, i u svakoj toj promjeni nekakav drugi ja prestaje iz začetka i začinje se iz prestanka, dok korača u gomili sa bezbroj svojih tajnovitih i neslućenih bića. Onda se dižem u zrak i lepršam nad prostorom. Presvlačim krljušt vjetra. U kakav kozmos da zurim, kada sam i ja taj kozmos? M.Antić
U tom svijetu zrcaljenja, sve dolazi od nas, mi upravljamo vanjskim svijetom i zato trebamo preuzeti odgovornost za sebe i svijet u kojem živimo!
Ne postoji vanjski odvojeni svijet od našeg unutarnjeg, jer sve što mi doživljavamo jest naša interpretacija vanjskog, i reakcija na vlastitu interpretaciju. I svako doživljeno iskustvo mijenja našu neuralnu mrežu, strukturu uma, te stanje u organizmu. Naš um je plastičan i mijenja se i razvija u skladu sa našim iskustvima kroz cijeli život. Dopuštanjem novih iskustava možemo razviti i nove stanice i centre u mozgu. Dijelovi koje hranimo se ojačavaju, oni koje zanemarujemo odumiru.
Ne možemo odvojiti promatrača od onoga što se promatra. Stvarnost je produžetak Selfa. Ono što činimo drugima zapravo činimo i sebi.
Iako imamo svu moć i slobodu upravljanja vlastitim mislima, pa tako i vanjskim svijetom, međutim ipak zatočenici smo vlastitog uma živeći u zabludi da vanjski svijet utječe na nas. Predajući se vanjskim uvjetima, odričemo se vlastite moći i slobodne volje. Ono zbog čega imamo taj varljivi dojam odvojenosti jest rezultat percepcije našeg bipolarnog pogleda na svijet po principu ili-ili, gdje vladaju suprotnosti, odnosno zbog naše nepovezanosti – fragmentiranosti i življenja iz ega a ne iz povezanosti, pravog Selfa i Cjeline.
Vidimo svijet a tako i stvaramo u skladu sa vlastitim uvjerenjima i očekivanjima koja su često nesvjesno usađena ranim povredama. Međutim otkrivanjem podsvjesnih sadržaja, proradom ranih povreda, prepoznavanjem lažnog selfa (ega) i otkrivanjem pravog Selfa odnosno Cjelovitosti imamo mogućnost viđenja stvari iz šire perspektive. Iz osjećaja povezanosti sa širom Cjelinom možemo se udaljiti iz trenutne zaglavljenosti u određenoj emociji, ili obrambenoj strukturi i promatrati vlastite misli i reakcije. Na taj način sprječavamo impulzivne reakcije, i djelovanja iz pozicije ega, oslobađamo prostor pravom Selfu i široj perspektivi.
Istina je da zapravo ne možemo biti nadzirani i kontrolirani od vanjskih faktora. Vanjski svijet je samo ogledalo našeg unutarnjeg svijeta. Moramo prihvatiti moć koju imamo i ovladati svojim unutrašnjim reakcijama naspram vanjskoga svijeta, našim mislima i emocijama, našim nesvjesnim sadržajima koje projiciramo u vanjski svijet i na taj način možemo upravljati vanjskim svijetom.
Ne postoje situacije, okolnosti ili ljudi koji bi nas mogli sputavati, već mi sputavamo sami sebe. Svaka tjeskoba, opravdanje ili potreba za nadzorom mogu biti prepoznati kao otpor ega preobražajnoj promjeni.
Zapravo, čitav stvoreni svijet nije ništa drugo nego naša učionica ili vježbaonica.
Vjerojatnost naših najuzvišenijih trenutaka najveća je dok osjećamo duboku nelagodu, nezadovoljstvo ili neispunjenost. Jer samo u takvim trenucima vjerojatno je da ćemo, potaknuti nelagodom, iskoračiti iz kolotečine i početi tražiti drugačije puteve ili istinitije odgovore. M.S. Peck
Unatoč tome, ipak smo skloni težiti sigurnosti, opiremo se promjenama i hvatamo se za jedan izbor koji je najsigurniji, najkorektniji…
Navika je pakao za koji se ljudi hvataju u pokušaju zaustavljanja tijeka promjene. Promjena je zastrašujuća, a čekati da osjećaj sigurnosti dođe prije nego li se pokrenemo, samo završava u još jačoj unutrašnjoj muci jer jedini način da steknemo osjećaj sigurnosti jest da uđemo u vrtlog promjene i izađemo na drugoj strani osjećajući se iznova rođenima. Myss
Pridavanjem veće važnosti vanjskoj sigurnosti, međutim, odbacujemo vlastitu moć, slobodnu volju, rast, djelujemo iz pozicije ega i straha, a sve kako ne bi trebali riskirati, ući u nepoznatu zonu, preuzeti odgovornost za sebe, pobrinuti se za sebe, kako ne bi trebali osvještavati svoje neželjene i odbačene dijelove, kako bi odgodili mijenjanje i rast.
Kome dozvoljavamo da vlada našim životom dok boravimo u zoni straha, dok donosimo odluke iz skučenog prostora ega? Kompromitiramo li sebe u zamjenu za sigurnost, novac ili društveni položaj?
Budimo odvažni i izaberimo nepoznato, rizik i učenje koliko god trenutna situacija činila se crnom ili bezizlaznom. Što nas čeka dalje ne možemo znati i nećemo saznati dok god se ne zaputimo na taj put. Ono što se iz daleka čini tamno, približavanjem postaje svjetlije. Tek putem spoznat ćemo u sebi pregršt novih potencijala za koje nismo ni slutili da postoje, a oduvijek su bili pospremljeni u nekom kutu ispod prašine lijenosti, srama, straha, nepriličnosti, ili neprikladnosti.
Ti prestaješ tamo gdje sam sebe zaustavljaš, odnosno tamo gdje odustaješ od davanja svojeg dara i potencijala u potpunosti i umjesto toga udovoljavaš svojim strahovima. Deida
I kada se nalazimo u teškim i bolnim situacijama i dalje imamo izbor, slobodnu volju gdje sami odlučujemo hoćemo li zbog boli djelovati iz ega: straha, kriviti sebe ili druge i predati im odgovornost i moć nad nama, ili hoćemo li se odlučiti za praštanje, pogledati stvari iz šire perspektive i donijeti odluku iz pozicije ljubavi i vjere u viši smisao, u višu mudrost, u vlastitu intuiciju i njezinu povezanost sa našim pravim Selfom i sa Cjelinom.
U svakom trenu života mi imamo upravo tu moć nad vlastitom sudbinom u svakom trenu donoseći te odluke, čineći osobni izbor. Preuzmimo tu odgovornost i potrebite akcije!
Jer svijet će stavljati pred nas različite probleme i dovoditi nas pred teške odluke dok god ne počnemo izabirati iz pozicije slobodne volje i ljubavi, povjerenja, pravog Selfa, odnosno cjelovitog sebe!
Povjerenje ne proizlazi iz toga da se nećemo ozlijediti. Povjerenje proizlazi iz vjerovanja da se svaka rana koju dobije može izliječiti, vjerovanja da novi život dolazi nakon staroga. Vjerovanja da postoji dublje značenje svih stvari, da naizgled nebitni događaji nisu bez značenja, da se sve u nečijem životu – otcrtano, nepravilno, neshvaćeno i uzvišeno – može upotrijebiti kao životna energija. C.P. Estes
Naši životni problemi su zapravo oltari preobrazbe na koje nas je namjerio naš unutarnji kompas. Kriza je, koliko god teška bila, izazov na promjenu, upoznavanje sebe, učenje i osobni rast, kreativnost. Svaki izazov sučeljava nas sa strahovima i sumnjama, te ujedno predstavlja rizik i mogućnosti. Omogućuje nam da preuzmemo odgovornost za sebe i izaberemo hoćemo li živjeti kao žrtva ili se razviti na nov kreativan način a kreativnost predstavlja vjerovanje svojem instinktu i unutarnjem glasu.
Svaki izazov omogućuje nam da ponovno propitamo svoj sustav: Živimo li i postupamo u skladu sa sobom, svojim unutrašnjim vrijednostima? Slijedimo li svoj unutarnji kompas?
Čujemo li svoj unutarnji kompas, osjećamo li svoje unutarnje vrijednosti? Što cijenimo, što želimo, što volimo, što hrani našu dušu, što nas inspirira, nadahnjuje, što je ono sveto za nas, za čime žudimo, što nas pogađa, ranjava, boli, što nas može rasplakati, što smo tako čvrsto zapečatili i odbacili da nas sada ova situacija ponovno gura da pogledamo u to, da se vratimo k tome? Što god to bilo, to su naše unutarnje vrijednosti i te koordinate trebamo upisati u naš auto-pilot i vjerovati Sebi i Cjelini i vlastitom kreativnom sebstvu da će nas do toga i dovesti
Dok mi mjerimo vlastiti uspjeh s obzirom na osobnu ugodu i sigurnost, svemir mjeri naš uspjeh s obzirom na to koliko smo naučili. Sve dok koristimo ugodu i sigurnost kao vlastiti kriterij uspjeha, bojat ćemo se vlastitog intuitivnog vodstva, budući da nas ono po svojoj naravi usmjerava u nove cikluse učenja koji su ponekad nelagodni. Myss
Cijena rasta i transformacije jest nesigurnost, napuštanje zone sigurnosti i komfora, poznatih obrazaca ponašanja koja nam više ne služe što dovodi do ranjivosti ali ne možemo ju izbjeći, dakle, bolje hrabro istupiti pred nju, suočiti se s njom i pobrati darove koje skriva, nego bježati od nje i ostati pokošeni.
I važno je u svakom trenutku biti sposoban žrtvovati ono što jesmo za ono što možemo postati. Dubois
Kada se nađemo pred bilo kojim izborom uvijek se iznova zapitajmo koji su razlozi donošenja odluke, jer nije važno što odabiremo, već donosimo li određeno odluku iz pozicije ega, straha i težnje za sigurnošću ili slijedimo unutarnji kompas i djelujemo iz ljubavi i vjere iz cjelovitog sebe koliko god u tom trenu izgledalo nesuvislo ili neadaptivno, jer rezultat svake odluke ovisi upravo o tim motivima.
Kada se uspijemo izdvojiti iz emocionalne uvjetovanosti i pogledamo sebe i situaciju iz šire perspektive iz Cjelovitosti, moći ćemo vidjeti niz rješenja, niz odgovora, niz mogućnosti, koje međutim iz zaglavljenosti i vezanosti za jednu stvar ili situaciju ne uspijevamo vidjeti. Izađemo iz tog osjećaja rascjepkanosti bipolarnog pogleda na svijet u kojem vlada ili-ili zakon i naučimo se gledati svijet iz perspektive jedinstvenosti po principu i-i. Otvorimo oči, spojimo odvojene dijelove, oprečnosti, izgradimo mostove između suprotnosti, uvažavajmo razlike i živimo Cjelinu. Naučimo stvari gledati i vidjeti iz šire perspektive, gdje se oprečnosti međusobno ne isključuju, već povezuju u širu Cjelinu i shvatit ćemo da sve što nam se događa ima neki viši smisao; da sve na što naiđemo na vlastitom putu je tu kako bi nas nečem poučilo i približilo nas k Sebi; i da je naša individualna stvarnost rezultat vlastite percepcije i svijesti i da mi sami krojimo svoju sudbinu putem osvještavanja. Preuzmimo odgovornost za ono što se događa u vanjskom svijetu preuzimanjem odgovornosti i utjecaja nad vlastitim unutarnjim svijetom, upoznavanjem nesvjesnog sadržaja. I gradimo zajedno bolji život i bolji svijet!
Možemo promijeniti svoju sudbinu. Jer naša sudbina zapisana je u nama.
Dokle god nesvjesno ne postane svjesno, ono će upravljati našim životima, a mi ćemo ga nazivati sudbinom. C.G.Jung
Izazov je otkriti vlastitu sudbinu upravo u onome u što se nismo željeli upuštati.
Umijeće življenja nije u tome da nadziremo ono što nam se događa, ili odbacujemo dijelove koje ne volimo, nego u tome da otkrivamo ono pozitivno u tim dijelovima i integriramo u svoj život, da ono što nam se događa iskoristimo za rast.
U svakom ljudskom biću postoje bogovi i božice u zametku i nose samo jednu želju. Žele se roditi. žudimo vidjeti sjeme svoje božanskosti, ali smo zaboravili da je svakom sjemenu potrebna zemlja u kojoj može rasti. Mračno, zemljano, vlažno mjesto gdje se taj proces možeš odvijati naša je sjena. To je polje kojem trebaju prihvaćanje, ljubav i briga kao uvjet klijanja i cvijetanja našeg bića. D.Ford