Odnos klijenta i terapeuta

Osnovni instrument psihoterapije jest ravnopravan odnos klijenta i psihoterapeuta.

Psihoterapija nije magična pilula nego rad na sebi koji iziskuje trud klijenta, njegovu motiviranost za promjenu, i njegovo aktivno sudjelovanje u postizanju zajednički dogovorenih terapijskih ciljeva.

Premda klijenti često imaju osjećaj da će na psihoterapiji dobiti konkretan savjet što učiniti u nekoj situaciji, psihoterapeutov je zadatak pomoći klijentu da sam dođe do vlastitih rješenja umjesto davanja gotovih odgovora i savjeta.

Psihoterapija je kreativan proces u kojem je potrebno pronaći način na koji će klijent najlakše izraziti sebe pri čemu se  može poslužiti različitim tehnikama, međutim tehnike su samo pomoćna sredstva. Ono što omogućava istinsku promjenu je proces koji se odvija kontinuiranim terapijskim radom između klijenta i terapeuta. Proces koji obuhvaća podršku, razumijevanje, sigurnost, prihvaćenost, osjećaj viđenosti i povjerenje na kojem se temelji izgradnja odnosa i mogućnost promjene.

Učitelj učeniku nikada ne govori što treba raditi. Oni su tek suputnici koji dijele isti teški osjećaj „čuđenja“ pred percepcijom koja se neprestano mijenja, obzorima koji se šire, vratima koja se zatvaraju, rijekama koje naizgled zameću put, a koje zapravo ne treba premostiti, nego njima ploviti. Pravi učitelj izaziva učenikovu hrabrost da poremeti ravnotežu  u svom svijetu, iako se i sam dvoumi oko stvari koje je otkrio, i još više oko onoga što ga  čeka iza sljedećeg zavoja. P.Coelho

Podijeli: