Stres potiskivanja emocija
“Prekretnice se najavljuju raznim neodređenim simptomima: duboki nemir, bezimena žudnja, neobjašnjiva dosada, osjećaj zaglavljenosti.” Krapinski
Emocije su temelj izgradnje selfa. Posljednja istraživanja pokazuju kako su emocije ključne u samom procesiranju informacija, a ne da su posljedica kognitivnih procesa kako se ranije smatralo.
Neprocesuirane emocije iz prošlosti neprestano bojaju načine na koje vidimo i gledamo na sebe i svijet, tako utječući na naše aktualno ponašanje i ne uvijek adekvatno donošenje odluka. Tek nakon što se te emocije prorade može se ući u mirnije emocionalno i kognitivno stanje odakle se može živjeti iskrenije i donositi adekvatnije odluke. Osvještavanjem svojih emocija više im ne robujemo, već ih možemo koristiti poput dragocjenih vodiča.
Ali prije samog procesuiranja i rada na njima, u svakodnevnom životu upravo te zadržavane emocije čine nam mnogo problema te djeluju na nas razorno. Njihov učinak je toliko snažan jer obuhvaća različite unutarnje mehanizme koji pospješuju ignoriranje i potiskivanje tih teških osjećaja a odvijaju se kroz nekoliko tjelesnih sustava koji izgrađuju fizičke i emocionalne obrane:
mozak i živčani sustav, mišićni, endokrini i kardiovaskularni, probavni, dišni i energetski sustav.
Nefluidnim emocionalnim izražavanjem stvaraju se razne obrane koje nerijetko dovode do emocionalnog istresanja na druge ljude, agresivnog reagiranja ili povlačenja, pretjeranog reagiranja, okrivljavanja drugih osoba, uvjeta ili okolnosti za vlastite postupke, racionalizacije, zamjenjivanja emocionalne patnje sa razmišljanjem i drugim kognitivnim funkcijama, okrivljavanja, traženja trenutnih razloga i opravdanja za patnje iz prošlosti, projiciranja, podsvjesnog percipiranje unutarnjih osjećaja kao da su nametnuti vanjskim uvjetima, ograničavanja i sputavanja sebe, omalovažavanja drugih kako bi se osjećali moćnije…
Dugoročni emocionalni stres može dovesti do poteškoća u učenju jer su živčani putovi preopterećeni emocionalnim utjecajima.
Kronična fizička napetost kao odgovor na emocionalni stres može dovesti do slabe krvne cirkulacije, smanjujući otpornost imunološkog sustava i općenito negativno utječući na zdravlje, do glavobolje, trbuhobolje, usnog ulkusa, kožnih bolesti i alergija, mučnina, probavnih smetnji, gastritisa, raznih tjelesnih boli, mišićnih grčeva i napetosti, loše krvne slika, problema sa spavanjem, noćnih mora, poremećaja u prehrani, raznih psihičkih i psihosomatskih poremećaja i mnogih drugih…
Ne imajući druge mogućnosti od zadržavanja emocija tijelo rezultira osjećajem težine, iritabilnošću, umorom, depresijom, pomanjkanjem entuzijazma, te osjećajima frustracije koji dovode i do ozbiljnijih fizičkih problema.
“Traume su laži, izlike za koje se hvatamo kako bi opravdali svoju neodgovornost i nedostupnost prema osobnom rastu.” Perls
Oslobađanje emocija
Kako bi došlo do dublje i održive emocionalne i ponašajne promjene potrebito je djelovati na više razina: potrebita je neurološka promjena, živčana reorganizacija i neuroplastičnost mozga. Koristeći multimodalne aktivnosti kombinirajući fizička, energetska, emocionalna i kognitivna iskustva, ekspresivna psihoterapija omogućuje uvjete koji dovode do dublje neurološke promjene obrazaca funkcioniranja.
Dugotrajnoj promjeni pridonosi i pomicanje s intelektualnog razumijevanja sebe ka emocionalnom doživljavanju sebe. Fizičko procesiranje osjećajnih iskustva i dubinska prorada tih procesa u terapiji u dobrom terapijskom odnosu ključni su sastojak promjene u terapiji.
Emocijama usmjereni rad djeluje tako da se emocije koje iz pozadine utječu na ponašanje, stavove i odnose, ponovno proživljuju kroz sigurno ventiliranje i izražavaju u simboličkoj formi. Otpušta se emocionalni naboj, opušta tijelo i podržava klijent na povratku mirnom stanju i ravnoteži.
Ekspresivna ili art psiho terapija integrira psihološke, fiziološke i energetske koncepte Reicha, Lowena i Junga koji proučavaju kako tijelo, um, i emocionalna energija međusobno djeluju.
Razlikuju se 4 kategorije energije, emocija i ličnosti u tijelu i umu. Ta podjela predstavlja načine međusobnih djelovanja psihološke strukture, muskulature, emocija i energije:
- Jezgra / self: Unutarnja energija koja dolazi iz središta tijela popraćena slobodnim i snažnim emocijama. Energija jezgre je uvijek zdrava, živa, snažna, spontana, pozitivna, fluidna, u pokretu prema ekspresiji i kreaciji, te ima moć samo regulacije i samoizlječenja. Kontakt sa tom energijom je bit svake terapije, te daje osjećaj snage, stvarnosti i istinitosti, živosti i optimističnosti.
- Emocionalni sloj sastoji se od mišićnog tkiva i obavija jezgru a predstavlja neriješene, neizražene ili blokirane pozitivne i negativne osjećaje. Sadrži emocionalne i energetske reakcije koje nisu bile prihvaćene od obitelji ili sredine i kreativnu energiju koja nije imala mogućnost izlaska. U takvim nezdravim i nezadovoljavajućim interakcijama unutarnja jezgra se ne može slobodno izraziti, već udara u mišićni oklop koji se suočava sa unutarnjim impulsima koji nisu prihvaćeni od izvana te ih kao katalizator prima na sebe i zadržava u svojim grčevima, napetostima i bolestima.
- Oklop / sjena / podsvijest djeluje nesvjesno putem psiholoških i fizioloških oklopa i obrana kako bi blokirali, zadržali unutra i spriječili izlazak i pozitivne i negativne osjećaje i energiju koje nisu bile prihvaćene od vanjske sredine. Pri kontroliranju i sputavanju ekspresije tijelo se koristi napetošću, sputanim disanjem te hormonalnom i neurološkom inhibicijom. U ovom sloju zaglavljena je velika količina pozitivne i prirodne ekspresije što se okreće u i manifestira kao: destruktivnost, prezir, bijes, tjeskoba, strah…
- Ličnost / persona / maska / ego / svjesni self / fasada / socijalne uloge: u djetinjstvu svi smo učeni i poticani da razvijemo neku masku, na primjer da glumimo da smo sretni, ili zadovoljni jer nas takvima želi okolina. Često počinjemo vjerovati u tu masku kao u našu stvarnost, te se ponašamo kao da je ona naš stvarni, autentični self. Međutim kad se pojavi ponašanje koji nije u skladu s maskom ili kad se slojevi sudare može se pojaviti osjećaj neuspjeha, zbunjenosti, nerazumijevanja, negativnih emocija…
Psihoterapijom se istražuju područja ispod maske. No kako bi to bilo moguće nužno je povjerenje. Ekspresivna psihoterapija pomaže u oslobađanju oklopa, kako bi se energija jezgre mogla ponovno izraziti u svom prirodnom toku.
Jasno je da kako se probijaju određeni slojevi i ulazi sve dublje, da se nailazi na niz negativnih emocija i strahova, ali treba imati na umu da su to samo obrane, jer ispod svega toga nalazi se jezgra. Što smo joj bliži, u procesu rada, otpori su jači. Samo treba ustrajati.
Terapijom se uspostavlja prirodni odnos među slojevima, a kontakt slojeva vanjske persone i unutarnje jezgre doprinosi većoj elastičnosti i jačem osjećaju selfa i postojanosti.
Zadržavanjem emocija osjećaj povezanosti sa vlastitom snagom je ograničen. Osobni autoritet, živost, asertivnost i pozitivni osjećaj sebe je ograničen ukoliko emocije nemaju izlaza, rezultirajući niskim samopouzdanjem, depresijom i mnogim drugim fizičkim i psihičkim poremećajima.
Cilj ekspresivne terapije je oslobađanje jezgre pozitivnih emocija.
Sposobnost doživljavanja cijelog spektra emocija ključno je za fizičko i mentalno zdravlje.
“Što je to što nikad ne umire? To je ona vjerna sila koja nam je urođena, ona koja je veća od nas, koja priziva novo sjeme na otvoreno, na zlostavljana i jalova mjesta tako da nas može iznova zasijati. To je ta sila, njezina upornost, njezina odanost nama, njezina ljubav prema nama, često krajnje zagonetna, koja je kudikamo veća, kudikamo velebnija i kudikamo drevnija od bilo koje do sad poznate.” Naša jezgra. C.P. Estes
Promjene
Polaznici ekspresivnih psihoterapija svjedoče mnogim promjenama na kognitivnom, socijalnom i emocionalnom i energetskom planu koje dovode do krajnje kreativne prilagodbe.
Neke emocionalne promjene su: mirnije raspoloženje, smanjena agresivnost, smanjena anksioznost, povećana asertivnost, povećano povjerenje, osjećaj slobode, ležernosti i ravnoteže, povezanost sa vlastitom snagom, osjećaj punine izvorima snage, potencijala i kreativnosti, povećan osjećaj samoprihvaćanja, optimističniji pogled na budućnost.
Kognitivne promjene: povećana sposobnost koncentracije, pažnje i interesa u procesu učenja, povećana sposobnost kreativnog rješavanja problema, mentalna fleksibilnost…
Socijalne promjene: povećana sposobnost ostvarivanja pozitivnih kontakata, povećana volja i želja za sudjelovanjem, asertivniji pristup, optimističniji pogled na svijet i druge.
Energetski učinak: pristup novim izvorima snage i obnova energije.
“Nitko još nije pogledao sotoni u oči i prošao dolinom očaja a da nije postao bolji!” Fellaci