Psihoterapija općenito

“Nije lako. Prokleta je to stvar. Ali ja ne znam za drugi put. Gledaj, ti uopće ne znaš kakav je vani svijet, sjediš udubljen i zakopan u svoj posao i svoj nesretan brak. Učini taj korak, i vidjet ćeš odjednom kako te svijet čeka s tisuću lijepih stvari. Odavno već stanuješ s mrtvima, izgubio si vezu sa životom. Odvaži se! Kreni! Hesse

Psihoterapija je proces u kojem terapeut podržava klijenta na putu osobnog rasta i pomaže mu razgovorom i drugim tehnikama suočiti se sa vlastitim problemima i pronaći adekvatne odgovore i načine njihova rješavanja s ciljem postizanja bolje funkcionalnosti, cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva i dobrobiti.

Mitsko stajalište o psihoterapiji kao liječenju bolesnih ljudi samo je lažan mit nažalost još uvijek perzistentan u našem društvu.

U biti psihoterapija je za svaku osobu koja ima za cilj:

  • upoznati samu sebe
  • koja želi uvidjeti  svoje obrasce ponašanja, načine funkcioniranja u svakodnevnom životu, načine odnošenja prema problemima, načine utjecanja na svoj i tuđe živote, načine komuniciranja…
  • promijeniti one obrasce ponašanja i razmišljanja koji su nefunkcionalni što je ujedno i cilj psihoterapije

Psihoterapija treba svakome tko želi:

  • povećati samopouzdanje
  • poboljšati međuljudske odnose
  • naučiti adekvatnije mehanizme suočavanja sa stresnim situacijama i rješavanja problema
  • biti zadovoljniji sa samim sobom i sa ljudima oko sebe
  • riješiti se ovisnosti i bezrazložnih strahova kako bi bili spontaniji i otvoreniji prema životu
  • razvijati zdrave navike i ponašanja
  • otkriti svoje iskrene potrebe, želje, interese i potencijale
  • upoznati sebe

Drugim riječima, treba svakome tko želi poboljšati kvalitetu života.

U sigurnom okruženju punom razumijevanja i podrške osoba može naučiti i vježbati drugačije obrasce ponašanja koje se u svakodnevnom životu ne usuđuje, može preispitivati i propitivati dosadašnje vrijednosti, načine funkcioniranja i poglede na svijet.

Ni jedan terapeutski postupak nema za cilj mijenjanje vanjskih događaja, već je usmjeren na  mijenjanje unutrašnje percepcije koju osoba stvara o tim događajima.

Tehnike koje se mogu koristiti u psihoterapiji, osim razgovora, su crtež, igranje uloga, pisanje, različite projektivne tehnike, pokret, relaksacija, vođena vizualizacija, meditacija, rad na tijelu i drugo.

“Prije ili kasnije svi se moramo sučeliti s činjenicom da vrijeme teče da su stvari prolazne i da je život satkan od promjena. Ono što nam je teže razumjeti, jest da je upravo u promjeni suština ljepote i smisla življenja. Smijati se rizik je da ispadneš budala. Plakati je rizik izgledati sentimentalan. Posegnuti za drugim je rizik uplitanja. Otkriti osjećaje rizik je otkriti svoje pravo ja. Izložiti ideje i snove pred svjetinu rizik je da ih se izgubi. Voljeti nekog je rizik umiranja. Pokušati znači riskirati pogrešku. Ali riskirati se mora. Jer najveća je opasnost ništa ne riskirati. Čovjek koji ništa ne riskira, ne čini ništa, nema ništa, nije ništa i postaje ništa. On će možda izbjeći patnju i bol, ali ne može ništa naučiti ni osjetiti, mijenjati ni rasti, ljubiti, ni živjeti. On je okovan svojim stavovima, on je rob. On je proigrao svoju slobodu. Samo onaj koji se usudi istinski je slobodan.”

Podijeli na Facebook-u
Podijeli na Twitter-u
Podijeli na LinkedIn-u
Podijeli na Pinterestu
Pošalji na mail
Isprintaj